Faiz Softić – autor monografije Bošnjaci u Luksemburgu

Date:

Share post:

Naš sagovornik je poznati bošnjački književnik, gos. Faiz Softić. Povod za ovaj intervju je izlazak iz štampe, Softićeve knjige-monografije “Bošnjaci u Luksemburgu”.

Gos. Softiću, na samom početku, izražavam Vam čestitke povodom izlaska iz štampe Vaše nove knjige. Ujedno koristim priliku da postavim i prvo pitanje – šta je bio razlog da se odlučite napisati monografiju o Bošnjacima u Luksemburgu?
SOFTIĆ:Prvo, hvala na čestitkama, mada to je knjiga sviju nas; knjiga koja oslikava stanje jednog nacionalnog korpusa – Bošnjaka ovdje u Luksemburgu, i bio mi je cilj da što više liči na junake iz knjige. Za ovu monografiju vlada podjednako interesovanje kako u Crnoj Gori, tako i u Bosni i u Luksemburgu. Lično mislim da tiraž od 1 000 primjeraka ni izbliza nece zadovoljiti potražnju čitaoca te je drugo izdanje neminovno. Zašto sam odlučio da napišem ovu knjigu? Iz više razloga, a presudno je bilo kada je prije četiri godine izašla knjga Retour de Babel u tri toma gdje su nadugo i naširoko pretstavljene mnoge nacionalne Zajednice u Luksemburgu koje su brojno puno manje. Nisam bio zadovoljan kako smo šturo predstavljeni u toj knjizi i to sam razumio kao zov da se uhvatim u koštac sa ovim zahtjevnim i vrlo osjetljivim projektom. Htio sam pokazatida Bošnjaci u Luksemburgu su vrlo ozbiljna i brojna populacija, narod koji umije da promišlja i da se bori za svoju egzistenciju. Da nismo gori od drugih i, kada nam se pruzi šansa, znamo je iskoristit. Htio sam pokazati npr. da je jedan od najboljih arhitekata u Luksemburgu Bošnjak, da imamo svoje ljekare, pisce, odlicne umjetnike, vrlo uspjesne studente, bogate ljude… Bošnjaci su sklop više kultura i tradicija i time i kao takvi lako su prilagodljivi sredini, prostoru i vremenu. Puno ih je koji istinski vjeruju Boga i to ih čini plemenitijim i prosvjetljenijim. Htio sam to reći! Mada apsurdi su već krenuli, tako da me jedan za kojeg sam vjerovao da zna šta znači pojednostavljenost teksta i prilagođavanje konzumentima – nazvao da mi kaže kako je očekivao više od moje knjige, a na pitanje jesi li pročitao rekao mi je da nije još ni počeo. Eto, pored svi takvih gore pobrojanih, imamo i malicioniste i nihiliste koji apriori odbijaju sve što dolazi iz pravca „njihovog“ čovjeka.

Koja je važnost za Bošnjake u Luksemburgu, a naravno i šire, postojanje jedne ovakve knjige?
SOFTIĆ: Važnost knjige je ogromna, tim više što je prva koja govori o našim ljudima, a ima još jedna bitna crta – ona ce, zasigurno, inicirati i inspirisati još neke koji se bave pisanjem da krenu na sličan put. A onda nezaustavljivo idemo prema uspjehu.

Koje su bile poteškoće s kojima ste se susrećali tokom rada na ovoj monografiji?
SOFTIĆ: Bilo je poteškoća ali i teškoća, ponajprije iz razloga što se naš svijet plaši da se o njemu piše i mnogi bi da najradije šutke prođu kroz ovaj svijet, a ja sam da ostavimo trag u svim sferama života. Ima taj strah duboko utemeljenje u kultorološki kod Bošnjaka, jer je u mnogim bošnjačkim porodicama u ruralnim krajevima čovjek s olovkom bio omražen ; bio je to ili šumar, ili porezničar, ili poljak, ili poštar koji je donosio sudske depeše i pozive… A niko od njih nije dolazio da nije nosio iz kuće. A Takvi se ne vole! Njih ljudi koji se bave pisanjem podsvjesno asociraju na njih.

Šta su Vaši strahovi, a šta pak nade, kada je u pitanju ova Vaša knjiga?
SOFTIĆ: Strah me da je ljudi neće dovoljno razumjeti i izazvaće neku dozu zavisti kod ljudi koji nisu zastupljeni u njoj a smatraju da su zaslužili. To i ja smatram, ali je nemoguće zastupit 12 000 ljudi u jednoj knjizi – ovdje su zastupljeni oni koji su reprezentanti određenih slojeva i zajednica, a to su komotno mogli biti i drugi… Ovdje je ono što u teoriji književnosti zovemo sinegdoha, kada dio predstavlja cjelinu.

Gos. Softiću, već ste poznati kao vrstan romanopisac, a Bogami i poeta. Ovdje je ipak riječ o jednoj monografiji, rezultatu istraživačkog rada. Zanima me da li se lagodnije osjećate tokom pisanja romana koji je manje-više proizvod fikcije, ili pak preferirate polje istraživačkog rada? Kakva su Vaša zapažanja u tom kontekstu?
SOFTIĆ: Meni je pisanje poezije ili proze istinski doživljaj, to je moj susret sa zvijezdama i prostorima u koje dozvoljavam da me povede moja duša i u koje se osjećam kao u svojoj avliji. Tu sam Gazda i podstanar, car i sluga, tvorac svog djela i vlasnik svojih meditativnih puteva. A ovo je nešto drugo. Ovo je oranje u suhom, davno neoranom polju. Ovdje sam se znojio i na sebe ljutio, gutao otrov, ali nisam odustajao i posao priveo kraju. Imao sam veliku podršku našeg akademilka gospodina Šerba Rastodera, urednika knjige, i još nekih meni bitnih ljudi koji su bili očarani knjigom i njenom jednostavnošću. Prof. Dr. Redžep Škrijelj iz Novog Pazara bio je vrlo izdašan u puhvalama, a to mi godi. Ne krijem da uživam dok ljudi hvale ono što radim ili sam uradio. To je hrana za moju poprilično ranjenu dušu. Kad kažem ranjenu, morate shvatiti da sam ja jedan od onih Bošnjaka koji je prisustvovao klaonici bošnjaka u Bosni i svim se sredstvima borio protiv toga. Ja sam stajao na nišanu Karadžićevog topništva, ali sam i jurišao na njih… Ja za sebe slobodno kažem : Ja sam Bošnjak koji se borio za svoju samosvojnost i ponos, a nisam čekao da mi bilo ko šta donese na poslužavniku.

Primjetno je da ste dobar dio monografije posvetili bošnjačkoj omladini. Vaš komentar?
SOFTIĆ: Omladina su ponos i nada. Oni su ono što ćemo biti i moramo se potrudit da budemo što bolji. Naša omladina je vrlo vrijedna i uspješna, i to posebno raduje. To je motor bošnjačkog korpusa ma gdje da se nalazili. Oni zaslužuju sve pohvale i divljenje, budući da većina roditelja i nije imala vremena da im dovoljno pomogne u njihovom sazrijevanju – moralo se raditi od jutra do sutra, i unatoč svemu – većina nije skrenula sa puta koji vodi uspjehu.

Na kraju, da li imate neku poruku za posjetitelje našeg portala?
SOFTIĆ: Poruka? Ako želite da lakše izađete na kraj sa vlastitim problemima i nedoumicama, ako Vas muče određene predrasude – pokušajte da se što više približite literaturi. Čitajte knjige, jer u njima se zbori o sudbinama ljudi i vrlo često nam se da poistovjetiti sa određenim likovima, pa tako lakše isplivavamo iz vlastite žabokrečine.

Gos. Softiću, zahvaljujemo Vam se na ovom razgovoru, i želimo Vam puno sreće u Vašem daljem radu.

Razgovarao: Muhamed ĆEMAN

Povezani članci

Luksemburg/Bosna: Okončana akcija za januar – Predata krava porodici Mehmedović

Januarska humanitarna akcija uspješno je privedena kraju. Šestočlana porodica Mehmedović iz Potočara obradovana je kvalitetnom kravom. Još jednom, zahvaljujući...

Pokrenuta anketa o stanju islamofobije u Luksemburgu – Uskoro publikacija novog Izvještaja

Opservatorij za islamofobiju (OIL) aktivno prati stanje islamofobije u Luksemburgu već unazad 6 godina, tj, od trenutka svog...

Rasprava o priznanju države Palestine održat će se u Luksemburškom parlamentu

PETICIJA koja zahtijeva da Luksemburg prizna Državu Palestinu uveliko je prešla brojku od 4'500 potpisa. Stoga će se...

Večer Kur’ana okupila na stotine vjernika: Muslimani Luksemburga jedinstveni i Kur’anu privrženi (FOTO)

Na krajnjem istoku Velikog vojvodstva Luksemburg, do same njemačke granice, nalazi se Echternach, lijep gradić na rijeci Sure,...