Muslimani moraju biti jedinstveni i institucionalno organizovani

Date:

Share post:

Iako muslimani po brojnosti čine drugu vjersku zajednicu u Luksemburgu, odmah nakon katolika, njihova vjera još uvijek nije konvencionirana. Uprkos tome, neke druge vjerske zajednice, iako puno malobrojnije, već duži period uživaju beneficije konvencioniranih religija u Luksemburgu. Pored katoličke, takav je slučaj s pravoslavnom, anglikanskom i protestanskom crkvom, kao i s jevrejskom vjerskom zajednicom. Zbog takve politike duplih standarda, Luksemburgu je u više navrata skrećana pažnja od strane nekih organizama Evropske unije koji se bave pitanjem rasizma i diskriminacije (pogledati izvještaj ENAR-a, Evropske mreže protiv rasizma, za 2008. godinu, strana 13.).

Moj sagovornik je trenutačni predsjednik Šure – Gospodin Sabahudin Selimović, Bošnjak porijeklom iz sjevernog dijela Sandžaka, koji već 20-ak godina živi i radi u Luksemburgu.

Uvaženi gospodine Selimoviću, najprije bih Vam čestitao na reizboru za člana Šure. A zatim, možete li nam ukratko pojasniti šta predstavlja Šura i koji su razlozi njenog osnivanja i postojanja?
Zahvala pripada Allahu, dž.š., zaista samo je On hvale dostojan, salavat i selam na njegovog miljenika, a našeg vječitog uzora, Muhammeda,  s.a.v.s.
Zahvaljujem Vam se na čestitkama, mada su one suvišne, znajući kolika je odgovornost predstavljati i predvoditi muslimane, pa zato molim Njega Uzvišenog da mi pomogne u obavljanju preuzetih amaneta, kako meni tako i ostaloj braći, novoizabranim članovima Šure. Amin!
Šura je najbliže rečeno vrhovno predstavničko tijelo muslimana u Luksemburgu, a razlozi njenog osnivanja su svakako višetruki. Ja ću pomenuti samo neke od nijh:
Naime, kao što Vam je poznato, jedinstvo i institucionalna organizovanost muslimana je obaveza, a posebno na Zapadu, i upravo je to jedan od najbitnijih pravaca u kome je usmjereno djelovanje Šure, a koje je već, skromno rečeno, rezultiralo priličnim uspjehom.
S druge strane, stvarna potreba za jednim jedinstvenim glasnogovornikom na relaciji država Luksemburg – zajednica muslimana, s ciljem što boljeg i potpunijeg ostvarivanja prava muslimana – zagarantovanim ustavom države, također je još jedan od bitnijih razloga osnivanja Šure.

Iza nas su tek održani izbori za novi sastav Šure. Molio bih Vas da upoznate naše čitaoce, koja je bila potreba i važnost organiziranja istih? Složit ćete se i sami, da danas sama riječ „izbori“ već nas asocira na nešto problematično, zamršeno, nešto od čega i glava može da zaboli, a pred našim očima se stvaraju scene nereda, nasilja, teških riječi i sl. Pa se s pravom postavlja pitanje – zašto izbori? Sasvim jednostavno i po meni smelo, ali i opravdano. Naime, do 3. jula 2011. godine Šura je predstavljala federaciju džemata koji su delegirali svoje predstavnike u Šuru i uvijek je postojala mogućnost da promjenom džematskih odbora dođe i do smjene predstavnika delegiranih od strane prethodnog odbora (do čega je i dolazilo), što znači da je stabilnost Šure, a samim tim i efikasnost u njenom radu u bitnoj mjeri ovisila o džamijama. Takvo stanje je definisano kao bolest za koju je bilo potrebno pronaći adekvatan lijek, a on je upravo pronađen u izborima.
Na izborima je data mogućnost, muslimankama i muslimanima da sami izaberu svoje predstavnike među predloženim kandidatima, koje su kandidovali džemati, shodno statutu i izbornom pravilniku Šure. Jednom izabrani članovi Šure postaju potpuno nezavisni u svom radu u kompletnom periodu trajanja njihovog mandata, što na taj na
in garantuje stabilnost, nezavisnost i punu efikasnost u radu Šure.

Koliko ima aktivnih džemata u Luksemburgu te koliko njih se trenutno nalazi u sastavu Šure?
Trenutno postoji 7 džemata, od kojih je 6 uzelo učešće na izborima, i samim tim ušlo u sastav nove Šure (radi boljeg razumijevanja, izborni pravilnik po kome su održani izbori predviđa da svaki džemat koji učestvuje na izborima dobije najmanje jedno predstavničko mjesto), dok džemat CCIN (Wiltz) nije učestvovao na izborima, mada je formalno još uvijek u sastavu Šure. Kažem formalno, zato što stari sastav Šure, s obzirom da je imao status prelazne Šure s glavnim zadatkom da organizuje izbore, nije želio da zauzima stav po ovom pitanju, već će razmatranje tog pitanja prepustiti novoizabranoj Šuri.

Iz kojih razloga džemat u gradu Wiltzu (CCIN) nije uzeo učešće na izborima?
Lično ne vidim valjan i opravdan razlog za to, a tog mišljenja su i svi ostali članovi Šure. Odgovorno tvrdim – baš svi. Nažalost, u principu svaki oblik isključivosti zna biti vrlo negativan, a posebno onda kada je unaprijed (apriori) sve ono što dolazi od nekog drugog, a sa čime se ja ne slažem, neispravno i neprihvatljivo, bez obzira što je argumentovano i kao takvo prihvaćeno od svih ostalih kojih se to tiče. Mislim da je to pozicija sa koje je donijeta odluka o neučestvovanju na izborima – a iskreno bih volio da nisam u pravu.

Zadržimo se za trenutak na pitanje konvencioniranja, tj. priznavanja islama u Luksemburgu. Dosadašnji proces konvencioniranja islama izgleda dosta usporen. Postoji li stvarna volja države da dođe do potpisivanja konvencije, ili je pak odgovornost zbog odugovlačenja istog  na muslimanima?
Istina je da proces traje dosta dugo. Istina je da djelimično, mi muslimani, snosimo dio odgovornosti za to. Ali je također istina da ono što je traženo od muslimana nije traženo prilikom konvencioniranja drugih manjinskih vjerskih zajednica. Ja želim da vjerujem da stvarna volja postoji, ali napominjem da ona nije rezultat želje da se muslimanima daju privilegije već rezultat ustavne obaveze države prema manjinskim vjerskim zajednicama. Znači, ovdje se ustvari radi o implementaciji ustavnih prava, kojima bi se muslimani tretirali na isti način na koji su tretirani i drugi. Za mene je ispravnije pitanje: Da li postoji politička volja za to? Opet želim da vjerujem da postoji, a da li je ona stvarna ili fiktivna uskoro ćemo, inšAllah, imati priliku da to provjerimo. Zašto ovo kažem? Iz prostog razloga jer se do ovih izbora mogao koristiti izgovor da Šura nema zagarantovanu stabilnost i da je utjecaj jednog ili pojedinih džemata od presudne važnosti. Što više nije ni teoretski moguće. Nadam se da će vaši čitaoci još bolje razumjeti značaj organizovanih izbora.

Ono što naše čitaoce možda ponajviše zanima je: Šta bi muslimani Luksemburga konkretno dobili ukoliko dođe do konvencioniranja  islama od strane države?
Konvencioniranjem  islama bi se dobilo puno. Sama činjenica da islam kao vjera, a muslimani kao zajednica i zvanično bi postali konstituivni dio države, za mene je lično, jako značajno. Značaj je svakako još mnogo veći kada se zna da je Luksemburg pravno uređena zemlja, u kojoj se zakon poštuje. Ta promjena pravnog (zakonskog) statusa islama kao vjere i muslimana kao dijela luksemburškog društva, otvorila bi jedan čitav spektar novih prava i mogućnosti. Da li bi ta prava i te mogućnosti bile iskorištene, pitanje je za sebe, i u principu bi ovisilo od samih muslimana. Isto tako, prijedlog teksta konvencije koji je usvojen od strane luksemburškog  parlamenta 2007. godine, predviđa da budući muftija, konvencionirani imami, kao i sekretar Šure, postaju državni funkcioneri, a to znači da će biti finansirani iz državnog budžeta.

Ministar vjera u Luksemburgu, François Biltgen je u jednom svom intervju naglasio da je od trenutka kada je pokrenuta procedura konvencioniranja islama više puta bio žrtva verbalnih napada na ulici, nego li tokom svog 25–godišnjeg bavljenja politikom. Koji je Vaš komentar?
Kada je riječ o ministru Biltgenu, želim da naglasim da se radi o jednoj izuzetno korektnoj i jako cijenjenoj osobi, koja pleni prevashodno svojom jednostavnošću. Međutim, predrasude, nepoznavanje islama, neinformiranost ili loša informiranost su na veliko žaljenje prisutne i u Luksemburgu, kao što je slučaj i u drugim evropskim zemljama. A to uzima svoj danak. Istina, mnogo manje u Luksemburgu nego li u nekim susjednim državama. Svjedoci smo da se danas islam i muslimani vrlo često koriste kao sredstvo kojim se želi uplašiti lokalno stanovništvo, a koji se žele prikazati kao dežurni krivci za sve anomalije savremenih društvenih poredaka, a kojih je jako puno. A sve to uglavnom, zarad nekih ličnih političkih, preciznije rečeno materijalnih interesa. Ono što najviše boli u svemu ovome je što sami muslimani, svjesno ili ne, kroz svoje ponašanje i svoju interpretaciju islama, daju ogroman doprinos svemu ovome. Potpuno utopistički bi bilo reći da u Luksemburgu nema onih koji su protiv islama uopćeno, a pogotovo protiv njegovog konvencioniranja. Treba isto tako otvoreno kazati da i u muslimanskom korpusu iako u neznatnom broju, ipak postoje oni koji konvencioniranje islama svrstavaju u haram.

U zadnjem periodu, rad Šure nadgleda renomirani islamski pravnik – dr. Ahmed Jabalah. U čemu se zapravo sastojao njegov angažman u Šuri, te kako Vi ocjenjujete njegov rad i doprinos?
Osjećam potrebu, a i dužnost da kažem da sam počastvovan što sam u mogućnosti da radim s jednom takvom osobom. Sama činjenica da već dvije godine dolazi direktno iz Pariza kako bi prisustvovao sastancima Šure, uz samo plaćenu voznu kartu koja ni u jednom trenutku nije bila uslovljena, govori mnogo više o njemu kao ličnosti, nego sve moje riječi koje bih mogao izgovoriti. On trenutno vrši funkciju vjerskog savjetnika, odnosno provizornog muftije. Napomenut ću za one koji možda i ne poznaju bliže dr. Džabalu, da je on zajedno sa dr. Karadavijem i drugim islamskim alimima, član Evropskog vijeća za fetve, da već dugo živi i radi u Evropi, tačnije u Parizu, i da odlično poznaje stanje, položaj i način organizovanja i sl., muslimana na Zapadu. Kompletan rad Šure u protekle dvije godine je bio propraćen od strane dr. Džabale, strogo vodeći računa da same odluke ali i kompletan postupak donošenja, a isto tako i implementacija istih, ima njegovu saglasnost. Imati u ekipi takvog čovjeka koji može sam ili u slučaju potrebe, uz konsultaciju s drugim učenjacima, dati fetvu po određenom spornom pitanju je svakako od neprocjenjive vrijednosti, nikako ne zaboravljaju
i njegovo angažovanje, njegovo odricanje i njegov trud koji je uložio kako bi muslimani Luksemburga izgradili svoje institucije i kroz njih se borili za očuvanje svog vjerskog i kulturnog identiteta, i za ostvarivanje svojih prava. Molim dragog Allaha, dž.š., da ga obaspe Svojom milošću i uvede u Džennet. Amin.

Na koji način i po kojim kriterijima će biti biran budući muftija?
Već sam pomenuo da je Šura izradila svoj statut koji reguliše i jasno definiše sva neophodna organizaciono-strukturalna pravila, a također i neophodne kriterije kako po pitanju budućeg muftije, tako i vezano za imame. Budući muftija bi trebao da bude osoba sa zvanjem doktora iz oblasti fikha. Naravno uz Allahovu, dž.š., pomoć, bit će raspisan konkurs, a zatim će biti zatražena pomoć od renomiranih alima, tipa dr. Džabale, i drugih koji će dati svoj sud po pitanju svake kandidature. Šura je ta koja na kraju komunicira ime odabrane osobe ministru za vjere, a procedura predviđa, da kada je u pitanju muftija, Vlada može prihvatiti predloženog kandidata, ali isto tako može zatražiti da se predloži drugi kandidat. Pravila su ista i za ostale manjinske vjerske zajednice. Država, što je jako bitno, ni na koji način nema pravo da utječe na izbor kandidata, ali kao što rekoh, tog istog može prihvatiti ili odbiti.

Predstoje li bolji dani za muslimane u Luksemburgu?
Samo je Stvoritelju Nebesa i Zemlje poznata budućnost, i ja ne mogu reći da li su pred nama bolji dani, ili pak iskušenja. Ali mogu odgovorno kazati da su napravljeni veliki pomaci kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu, kada su u pitanju muslimani Luksemburga. Kada su muslimani ove zemlje u pitanju, moramo istaći da još uvijek na svojim plećima, glavni teret nosi prva muhadžirska generacija muslimana, što nije slučaj sa zemljama iz okruženja. Ako je suditi po onoj narodnoj: « Po jutru se dan poznaje », onda zaista nema mjesta za pesimizam. Naravno u ovoj našoj priči jutro su prvi muhadžiri, a nove, ovdje školovane generacije, lišene jezičkih i drugih barijera trebalo bi da ispune ostali dio dana. Da zaista imam mjesta za opravdani optimizam govori i činjenica da su ovi prvi izbori na nacionalnom (državnom) nivou realizovani uz «ogromne» novčane troškove. Ubijeđen sam da je to dio Allahove, dž.š., milosti i da to govori o spremnosti muslimana na odricanje i rad u ime Uzvišenog, a da je nešto tako moguće samo u prelijepom din islamu.

Molim dragog Allaha, dž.š., da po ovom primjeru budemo uzor i drugim muslimanima širom svijeta a i sebeb iskrenih pokajanja – tevbi, mnogih naših današnjih političara.

Uvaženi Gospodine Selimoviću, zahvaljujem Vam se na Vašem izdvojenom vremenu, te molim Uzvišenog da Vama i ostalim novoizabranim članovima Šure, podari dovoljno sabura, razboritosti i uspjeha na polju ostvarivanja zacrtanih ciljeva.

Razgovarao: Muhamed ĆEMAN

Povezani članci

Luksemburg/Kosovo: Humanitarna akcija za februar – Pomozimo porodici Salković

Nakon izvještaja o uspješno realiziranoj akciji za mjesec januar u sklopu koje smo s dodjelom krave obradovali porodicu...

Luksemburg/Bosna: Okončana akcija za januar – Predata krava porodici Mehmedović

Januarska humanitarna akcija uspješno je privedena kraju. Šestočlana porodica Mehmedović iz Potočara obradovana je kvalitetnom kravom. Još jednom, zahvaljujući...

Pokrenuta anketa o stanju islamofobije u Luksemburgu – Uskoro publikacija novog Izvještaja

Opservatorij za islamofobiju (OIL) aktivno prati stanje islamofobije u Luksemburgu već unazad 6 godina, tj, od trenutka svog...

Rasprava o priznanju države Palestine održat će se u Luksemburškom parlamentu

PETICIJA koja zahtijeva da Luksemburg prizna Državu Palestinu uveliko je prešla brojku od 4'500 potpisa. Stoga će se...