Autor: Muhamed ĆEMAN
Krajem jula i početkom avgusta, s dijelom porodice uspio sam posjetiti 40-ak lokacija na prostoru Bosne, Sandžaka i Kosova. Početna tačka nam je bila Ajvatovica, zatim smo posjetili Krajinu, pa onda i sandžačku Petnjicu na Bihoru, te dijelove Kosova, da bi na kraju halku zatvorili s posjetom Bjelašnici. Bogatu kulturnu zaostavštinu na koju smo tom prilikom naišli, propraćenu kratkim historijskim i drugim zanimljivostima koja se vežu za posjećene lokacije, predstavljamo vam kroz ovaj putopis. Nadamo se da će ponuđene informacije o različitim mjestima, znamenitim ličnostima i značajnim događajima, koristiti čitatelju, te da će ovaj skromni putopis pomoći svima nama da (dodatno) spoznamo kulturno-historijsko bogastvo bošnjačkog domovinskog prostora i Balkana generalno, te njegov značaj za svjetsku kulturu.
Fotografije propraćene komentarima objavljujemo hronološki, na isti način kao što smo ih tokom putovanja objavljivali na Facebooku, bez ikakvih izmjena i dodataka.
Ajvatovica! Sada i nekada. Isto mjesto. Isti ugao fotografisanja al’ ne i posmatranja. Neupitna je istina da su naši “preci” Ajvatovicu zijaretili iz vjerskih pobuda. Mi smo je danas posjetili kulturološki, turistički. Razlozi za promjenu nijeta su jednostavni. – Naši ibadeti su odavno definisani, Kur’anom i sunnetom, te dijelimo stav da ono što nije bio ibadet za vrijeme Poslanika alejhiselam, nemože se smatrati ibadetom ni danas. Ukoliko bi smatrali suprotno, od naše vjere bi nastala prava zbrka, zavrzlama, a nešto slično se kroz historiju desilo sa kršćanstvom. Istovremeno, ostajanje na stajalištu da je posjeta Ajvatovice ibadet, mali hadž i slično, ukazivalo bi da u našem narodu, osobito mislim na vjerničku populaciju, ne postoji dovoljno kritičke misli. To zato što je prosto nemoguće da neki narod, bilo koji pa i naš bošnjački, može tvrditi da posjeduje 100 % čisto vjerovanje, te da nema potrebe da se barem svakih 100 godina apdejtuje, ažurira, vraćajući se na izvor. Lično pobornik sam kulturološkog amalgama, miješanja i nadogradnje u svim
nivoima, izuzev kada je vjera u pitanju. Ona mora biti čista, i što bliža onome na čemu su bile prve generacije.
U svakom slučaju, preporučujem posjetu Ajvatovice kao doista zanimljive turističke destinacije.
Ajvatovica, 21.07.2018.
Pogled na Prusac, srednjovjekovnu intelektualnu prijestonicu Bošnjaka. Na gotografiji koja je uslikana sa srednjovjekovne Prusačke tvrđave mogu se uočiti čak četiri seoske, prusačke džamije.
Prusac je možda najpoznatiji po sjajnom učenjaku Hasanu Kjafiji Pruščaku (1544-1616) koji je za svog života napisao preko 20 djela iz različitih naučnih disciplina. Još jedan pokazatelj koliko često male sredine izrode velike umove.
Tvrđava je nažalost u dosta lošem stanju.
Prusac, 21.07.2018.
Sjajan motiv na spomeniku poginulim Jajčanima u centru Jajca, pored džamije Esme sultanije. Pored se vide mnogobrojna imena žrtava poginulih u zadnjoj agresiji. Prekoputa se pak nalazi spomenik izginulim hrvatskim bojovnicima.
Jajce, 21.07.2018.
U početku bogomilski hram, zatim katolička crkva, pa kroz vijekove džamija, a danas nešto više od ruševine.
Jajce, 21.07.2018.
Zanimljiv detalj iz Katakombi u Jajcu.
Jajce, 21.07.2018.
Kralj ispod grba bosanskih kraljeva. 
Jajce, 21.07.2018.
Lijepe bosanske čaršije.
Jajce, 21.07.2018.
Kula Lubica iznad grada Ključa. Na ovom mjestu se 1463. godine Mehmedu-paši Anđelkoviću tj. Osmanlijama predao zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Sproveden je do Jajca i pogubljen od strane sultana Fatiha. Pored njega, tada je također pogubljen značajan dio bosanske vlastele.
Ključ, 22.07.2018.
Džamija Fethija u Bihaću. Divna džamija u prelijepom gradu. Jedna je od rijetkih islamskih građevina u Evropi izgrađena u gotičkom stilu i najstarija je te vrste u Bosni. Izgrađena je oko 1592. godine na “temeljima” crkve, što i objašnjava njen arhitektonski izgled. Interesantno je da je ona poslužila kao urnek pri izgradnji mnogih drugih džamija u Krajini, koje danas izgledom podsjećaju na Fethiju. Kroz historiju je renovirana 4 puta, zadnji put je to bilo 2000. godine.
Definitivno sam oduševljen izgledom Bihaća. Uredan i čist grad ispresijecan rijekom Unom.
Osmanlije su pod vođstvom Hasan-paše Predojevića osvojile Bihać 1592. godine. Velika im hvala.
Bihać, 22.07.2018.
Pogled sa stare gradske tvrđave na džamiju u Bosanskoj Krupi. Bosansku Krupu, nekada Pset, osvojio je 1565. godine Kara-Mustafa paša Sokolović. Zanimljivo je pomenuti da je prilikom čuvenog Banjalučkog boja 1737. godine u kojem su Bošnjaci razbili austrijsku vojsku učestvovalo maltene pa kompletno muško stanovništvo ovog grada. Doduše, slično je bilo stanje i u nekim drugim gradovima naše gazijske Krajine. Od poznatih ličnosti koje žive u Bosanskoj Krupi ne smijemo a da ne pomenemo Emina Musića, studenta medicine koji će svojim radom i angažmanom, siguran sam, itekako zadužiti ummet.
Bosanska Krupa, 22.07.2018.
Bosanska Otoka, džamija izgrađena na ostrvcetu 1565. godine. Kroz historiju doživjela čak četiri rušenja ali isto toliko i obnova. Zbog njene ljepote a i pozicije na kojoj se nalazi sumnjam da se odustalo od njenog uništenja. Istovremeno 
znamo da ima ko i da je brani al’ i da je u slučaju potrebe ponovno obnovi. Džamija je nažalost za vrijeme namaza bila prazna tako da je cjelokupan džemat, izuzev imama, bio sastavljen od Ćemana. Imam džamije je fin čovjek, i ne znam da li se on više “čudio” mom sandžačkom naglasku ili ja njegovom, krajiškom, koji više podsjeća na vojvođanski nego li na bosansko-sarajevski. Dijalekt mu je ko’ u Đorđa Balaševića.
Džamija je zadnji put obnovljena 2001. godine zahvaljujući donacijama Kuvajćana.
Još jedan doista prelijep grad u Krajini.
Bosanska Otoka, 22.07.2018.
Sabah namaz unutar stare drvene džamije u Bužimu koja se nalazi u podnožju gradske tvrđave. Na ploči s natpisom koji se nalazi na trijemu džamije stoji da je džamija obnovljena 1835. godine, dok u Vakufnami o obnovi džamije, koja se čuva u njenoj unutrašnjosti piše da je džamiju i česmu (Hududija) u njenoj neposrednoj blizini obnovio bosanski valija Mehmed Salih Vedžihi-paša 1838. godine. Na osnovu ovih tragova možemo zaključiti da je džamija sagrađena prije 1835. godine. Džamija je izgrađena od drveta, i to od hrastovih talpi, i jedinstvena je po svojoj arhitekturi. Stariji stanovnici Bužima tvrde da prilikom njene gradnje nije upotrijebljen nijedan jedini ekser, niti bilo koji komad metala. Sve je rađeno od drveta. Značajnija obnova džamije odrađena je i 1938. godine i tom prilikom bitno je izmijenjen njen prvobitni oblik. Drveni strmi krov zamijenjen je drugim, od crijepa, sa blažim vodovima. Oblik munare također je izmijenjen. Munara je skraćena za oko 5 metara i izgrađena je sa otvorenom šerefom dok je stara munara bila zatvorenog tipa. Navedeni izgled džamija je zadržala do danas. Ono što se ne može uslikati je prelijep miris drveta unutar džamije, te doista primjerna gostoprimljivost džematlija.
Bužim, 23.07.2018.
Čava je staro ime utvrđenja grada Bužima. Prvi put se pominje 1334. i od postanka predstavlja jednu od značajnijih vojnih utvrda Krajine.1576. Bužim, zajedno sa Ostrošcem i Cazinom, osvaja Ferhad-paša Sokolović i tada je unutar tvrđave podignuta kamena džamija koja je bila u funkciji do sredine 19. stoljeća da bi je 1835. izmjestili izvan gradskih zidina. – Radi se o džamiji sa prethodne fotografije.
Tokom Velikog bečkog rata austrijska vojska je opsjedala grad ali ga nije uspjela osvojiti.
Čava (Bužim) 23.07.2018.
Kabur ratnog heroja, šehida, ljudine koja je proslavila Bužim i cjelokupnu Krajinu, brigadnog generala Izeta Nanića, rahimehullah. Uz njega je ukopan i Izetov mlađi brat Nevzet koji je ubijen na početku agresije.
Bužim sam zamišljao kao veliki grad, međutim, iznenadio sam se pri ulasku uvidjevši da se radi o vrlo malom gradiću. Veličina Izeta Nanića i slavne 505. Bužimske brigade uticale su da u mojoj i čijoj sve ne glavi/srcu Bužim zauzme posebno mjesto. Kao što već neko ranije napisa, svaki je grad čaroban ukoliko ga nastane ljudi sa živim duhom. – Isto tako, svaki je grad heroj ukoliko uspije iznjedriti viteze poput Nanića.
Bužim, 23.07.2018.
Pogled na još jedan zanimljivi krajiški grad – Cazin. Osmanlije su ga pod vođstvom Ferhad paše Sokolovića oslobodili 1576. godine. Doista je interesantno uzeti u obzir vrijeme osvajanja većine krajiških utvrda i gradova. – Dominira druga polovina 16. vijeka, a to je period kada su kola naše Osmanlijske države polahko al’ sigurno krenula nizbrdo, i tako su se kotrljala dobrih 300 godina. Ujedno, razmislimo i o tome kada je odigrana Kosovska bitka – 1387. godine, što znači da su Kosovo i dijelovi Srbije, tj. dobar dio Balkana, osvojeni maltene 200 godina ranije. Uprkos tome, nevjerovatno je u kojoj mjeri se islam ugnijezdio i sačuvao do danas u ovim rubnim dijelovima hilafeta.
Obratite pažnju na fotografije džamije u Cazinu izgrađene davne 1576. godine. Kroz historiju je više puta obnavljana. Zabilježen je i podatak da je nekada u njoj klanjalo i po 2’000 ljudi. Pravougaoni oblik džamije strašno podsjeća na bihaćku Fethiju, a ranije smo pomenuli da je upravo ona poslužila kao arhitektonski urnek pri izgradnji mnogih krajiških džamija.
Cazin, 23.07.2018.
Kula Ostrožac kod Cazina, pomenuta prvi put 1286. godine. Osmanlije je osvajaju 1577. godine. Potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. Ostrožac dobija poseban značaj u kontekstu odbrane državne granice, te u tom periodu u utvrđenju boravi i preko 1’000 vojnika. Tvrđava je vrlo pristupačna za posjete shodno činjenici da se nalazi odmah pored magistralnog puta koji povezuje Cazin i Bihać.
Nema puno zemalja na Balkanu koje se mogu pohvaliti ovakvim srednjovjekovnim tvrđavama i kulama.
Ostrožac, 23.07.2018.
I ovo je Bosna.
24.07.2018.
Veličanstveni Štrbački buk nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Una, jedinog nacionalnog parka na teritoriji
Federacije. Nakon što skrenete sa puta, 10ak kilometara prije ulaska u Kulen Vakuf, očekuje vas makadamski put dužine 8 kilometara. Vrijedi truda, vjerujte, jer vas na kraju očekuje nestvarni prizor. Ulaz se naplaćuje, i to u iznosu od 6 maraka (3 €) po osobi, al’ halal im para, iz razloga jer je čitav kompleks fino urađen, pristupačan i uredan a ujedno se diskretno obavljaju manji radovi kako bi se unaprijedila trenutačna tehnička struktura ove destinacije.
Prošle godine upućena je pismena inicijativa kako bi se Štrbački buk nominirao za upis na Listu prirodne svjetske baštine UNESCO-a.
Dolazak na Štrbački buk predstavlja odmor, bukvalno, za sva naša čula. Na gotografiji možete djelimično pogledati kako izgleda, a ukoliko želite da čujete kako zvuči pogledajte naredni video.
Štrbački buk, 24.07.2018.
[ot-video type=”youtube” url=”https://www.youtube.com/watch?v=vCLkSfP1fZE”]
Štrbački buk. Nestvarni prizor!
24.07.2018.
Pogled sa kraljevskog grada Ostrovice na Kulen Vakuf. Ostrovica se nalazi na istoimenom brdu na lijevoj obali Une. Prvi put se pominje 1407. godine, a Osmanlije su ga osvojile 1462. godine.
Do utvrđenja od Kulen Vakufa vodi poduži makadamski prašnjavi put. Nakon toga, preostaje oko 300 metara pješačenja kako biste mogli uživati u pogledu koji se vidi na fotografiji.
Ostrovica je nekada predstavljala najvažnije utvrđenje od njih preko 50ak koja su se nalazila dolinom kojom smo prošli. Prilikom opsade tvrđave od strane austrijske vojske u 18. vijeku, ključni faktor njene uspješne odbrane bile su žene muslimanke. Navedeni podvig ulio je dodatni moral našim borcima prilikom Banjalučkog broja o kojem smo već napisali par detalja prilikom objave prethodnih fotografija.
Kulen Vakuf, nekada poznat pod imenom Džisr-Kebir, upamćen je i po velikom zločinu kojeg su u njemu izvršile partizanske snage 1941. godine, ubivši tom prilikom preko 2’000 muslimanskih civila. Zločin je izvršen, vidi čuda, u sprezi sa četnicima.
Ostrovica, Kulen Vakuf, 24.07.2018.
Opraštamo se od Krajine – zemlje heroja i viteza, naših murabituna tj. graničara koji vijekovima bolje nego bilo ko na Balkanu čuvaju povjereni emanet. Krajina je mjesto prirodnih ljepota i historijskih znamenitosti. Na mene su poseban utisak ostavile kule i utvrđenja, za koje se nadam da će sve do i posljednje biti restaurirane ili barem zaštićene od daljeg propadanja. Mi vjerovatno nismo dovoljno svjesni koje kulturno-historijsko blago se krije u njima.
Sa jednog krila Bosne, iz Krajine, sutra prelazimo na drugo krilo – u Sandžak. Iz Sandžaka ćemo nastojati predstaviti vam par zanimljivosti sa Bihora, koji je također nekada imao kulu tj. utvrđenje koje je nažalost danas palo u zaborav.
Jačajmo naša krila – Krajinu i Sandžak, čuvajmo našu glavu – Sarajevo i njegujmo naš trup – centralnu Bosnu uz Hercegovinu. A ne zaboravimo ni dio našeg jata u dijaspori! Posljednje izjave naših komšija u kojima se na najgnusniji način ismijavaju sa žrtvama genocida, te vrijeđaju vrlo grubo naše svetinje poput ezana, najbolji su pokazatelj šta se krije u prsima zlikovaca, te da nemamo drugi izbor osim da čuvamo jedni druge, onoliko koliko možemo i kako možemo. A ponekad je dovoljna i lijepa riječ.
24.07.2018.
Nalazimo se u Petnjici – najmlađoj sandžačkoj opštini. Bihor je region koji je izrodio veliki broj intelektualaca, umjetnika, pisaca i gazija. Ćamil Sijarić, dr. Aćif Skenderović, mulla Osman Hrastoder, braća Selmo, Aljo i Suljo Cikotić, Faiz Softic,… samo su neka od imena, bihorskih sinova, koja zaslužuju da budu pomenuta.
Pod osmanlijsku vlast Bihor je došao 1455. godine. Tvrđava Bihor koja se nalazila nadomak sela Bioča na 10. kilometru iz pravca Berana put Bijelog Polja, nažalost je u potpunosti razorena u drugoj polovini 19. vijeka. Veliki broj Bihoraca danas živi u dijaspori, od toga značajan broj u Luksemburgu.
Džamija koju vidite sagrađena je u drugoj polovini 16. vijeka, dok neki trvrde da je sagrađena jedan vijek kasnije. Specifičnost ove džamije i njenu unutrašnjost predstavićemo sa narednom fotografijom.
Petnjica, Bihor, 25.07.2018.
Petnjička džamija jedna je od rijetkih trospratnih džamija na Balkanu. Kroz historiju je više puta renovirana, a zbog velikog broja klanjača značajno je proširena 1901. godine. Od tog perioda, vjernicima je na usluzi oko 550 m2 molitvenog prostora, što ukazuje da se u njoj redovno okupljalo i po nekoliko stotina vjernika. Bojim se da danas toliko ljudi u Petnjici ne može okupiti ni predizborni skup vladajućih partija u Crnoj Gori.
Petnjička džamija jedinstvena je i po tome što se u njoj nalazi i preko 500 ručno tkanih ćilima od kojih su neki stari i po 300 godina. – Izvjesno je da da su na nekim od tih ćilima na sedždu pred Stvoriteljem padali i moji preci, znajući da su Ćemani – bosanski, kosovski i sandžački, rodom upravo iz petnjičkog sela Vrbica.
Ova prelijepa džamija igrala je važnu ulogu u procesu opismenjavanja stanovnika ovog regiona, te u očuvanju ne samo vjerskog već i njihovog kulturnog identiteta. Ona je također dokaz da su stanovnici ovog kraja, uvažavajući njen savršen sklad i ljepotu, imali itekako istančan osjećaj za estetiku, sa čime se danas i ne možemo pohvaliti – uzimajući u obzir količinu kiča koja se daa primijetiti u našim džamijama nove gradnje, a da ne govorimo o grobljima.
Nadati je se da će edukativni program ove džamije uskoro biti srazmjeran njenoj ljepoti. Doista bi bilo i više nego izvrsno ukoliko bi se tokom godišnjih odmora, kada Petnjica i cjelokupan Bihor živnu zbog prisustva naših ljudi iz dijaspore, organizovali ljetnja škola ili bilo kakav drugi KVALITETAN edukativni sadržaj (vjera, historija, kultura, geografija,…) za djecu (i odrasle) unutar ove džamije. Petnjička džamija odolijeva zubu vremena kroz vijekove sa razlogom, siguran sam.
Za kraj, značajno je još napomenuti da je džamija temeljno restaurirana 2005. godine.
Petnjica, Bihor, 25.07.2018.
Bihorci moji, ništa se ne sekirajte po pitanju dunjaluka. – U Petnjičkoj džamiji ćefina ima sasvim dovoljno i ne vidoh na njima džepova. A dobro i loše koje uradimo uredno je proknjiženo od strane meleka-pisara.
Petnjica, Bihor, 25.07.2018.
Na fotografiji vidite BOŠNJAČKI KULTURNI CENTAR “SANDŽAK” u Petnjici. Inicijativu za izgradnju pokrenuo je ko drugi do Muftija, u Luksemburgu 2013. na godišnjici Bošnjačke kulturne zajednice Luksemburga. Tada je, tokom jedne večeri, obećano 77’000 € za ovaj projekat, a u međuvremenu inicijativu su podržali i drugi donatori. Koliko sam se samo laži i podvala naslušao na račun Muftije samo po pitanju ovog projekta! Desilo mi se u Njemačkoj jedne prilike da mi određena osoba priča o tome na koji način je novac pronevjeren, neznajući da sam u odboru BKZ LUKSEMBURGA te da sam i saam, lično dostavljao prikupljena sredstva do Petnjice. – Hvala Allahu, nakon svega, danas svjedočimo završnim radovima na ovom centru koji je nacionalni vakuf Bošnjaka. U orijentalnom je stilu, i definitivno će uljepšati centar Petnjice. Pri njemu će u početku djelovati Škola Kur’ana i Narodna kuhinja “Hajrat”, a s vremenom će služiti i mnogim drugim hairli namjenama.
Izgradnja ovog Centra na Bihoru u Petnjici od strateškog je značaja za Bošnjake ovog kraja. Sličan centar samo većih gabarita izgrađen je također na inicijativu i zalaganjem Muftije u centru Srebrenice.
Kad sve ovo prođe, za 50 ili 100 godina, sve priče će pasti u vodu (ali možda ne i u zaborav) a iza nas će ostati samo ono što smo konkretno uradili.
Preporučujem čitatelju da izvrši manju pretragu na Google ili pak na youtube i pogleda na koji način su srpski mediji izvještavali o ovom projektu dok je još bio u povoju.
Pametnom je i išaret dovoljan.
Petnjica, Bihor, 25.07.2018.
Građani su samoinicijativno centralnu ulicu u Petnjici nazvali po velikom gaziji sandžačkom Mulla Osmanu Hrastoderu (1895 – 1946). Kažu da samo teška vremena mogu izroditi velike heroje. Takav je slučaj i sa Mulla Osmanom.
Mulla Osman Hrastoder je rođen u selu Radmance nedaleko od Petnjice. Alim i poliglota, koji je dao ogroman doprinos u spašavanju bošnjačkog stanovništva Gornjeg Bihora od četničke kame u toku Drugog svjetskog rata. Mulla Osman je čovjek koji je na vrijeme uvidio šta se sprema Bošnjacima u tom dijelu Sandžaka, te je bio organizator i vođa tamošnje Muslimanske milicije, zahvaljujući kojoj Gornji Bihor nije doživio sudbinu Šahovića (1924), Limske doline (1943) i mnogih drugih sratišta Bošnjaka. Svoju neprijateljstvo Mulla Osman nije izražavao samo protiv otvorenih koljača bošnjačkog naroda, tj. četnika, već je bio suzdržan i glede partizana, tj. komunista, u kojima je Osman vidio prikrivene koljače bošnjačkog identiteta, tj. njihovih kulturnih i duhovnih vrijednosti. Ostala je poznata u narodu Mulla Osmanova izreka «I partizani i četnici su u toku rata na isti brus oštrili nož za Bošnjake». Vrijeme je pokazalo, a i dalje pokazuje, koliko je bio upravu. Po okončanju rata, Mulla Osman je ubijen od strane UDBE, u zimu 1946. godine.
Za više informacije o ovoj značajnoj ličnosti za Bošnjake Bihora i Sandžaka uopćeno, preporučujemo knjigu “Sandžački gazija, Osman Hrastoder” autora Zumbera Muratovića.
U toku su planovi za organiziranjem jednog naučnog skupa u Luksemburgu na kojem bi historičari i drugi eminentni naučnici na objektivan način predstavili ličnost, misiju i djelo Mulla Osmana Hrastodera.
Sa ovom fogografijom opraštamo se od Petnjice i idemo put Rožaja.
Petnjica, Bihor, 25.07.2018.
Evo još jedne sandžačke ljepotice. – Kučanska džamija nalazi se u Rožajama, na lijevoj obali Ibra, a sagrađena je najvjerovatnije krajem XVII ili početkom XVIII vijeka na dijelu imanja koje je uvakufio otac čuvenog mulla Jakuba Kardovića – alim i gazija koji je dao ključni doprinos u odbrani rožajskoj kraja (i šireg regiona) od četnika. Kao po nekom pravilu, na kraju su ga 1945. strijeljali partizani.
Kučanska džamija izgrađena je od kamena i borovine. Uprkos vremenu uspjela je očuvati svoj prvobitni izgled što je rijetkost među građevinama iz tog perioda. Dobila je status nepokretnog kulturnog dobra 2016. godine.
Nažalost, unutrašnjost džamije nalazi se u veoma nezavidnom stanju. – Zastrta je ćilimima, stazicama, pohabanim dijelovima tepiha,… Istovremeno, abdesthana koja se nalazi u ukopanom dijelu džamije zaslužuje temeljnu renovaciju.
Pored ovih manjih tehničkih nedostataka koje je, siguran sam, uz malo volje i truda lahko moguće ukloniti, džamija je pravi biser islamske arhitekture ovog kraja i prvorazredni ukras rožajske čaršije. Fotografije u komentaru prikazuju unutrašnjos džamije.
Rožaje, 25.07.2018.
Sasvim “obične” kuće u Sandžaku.
Mišljenja sam da bi bilo izvrsno ukoliko bi ovaj vid tradicionalne arhitekture koristili i pri novoj gradnji. Ovo je nešto što je naše, lijepo, unikatno i na čemu nam mogu svi pozavidjeti. Dok istovremeno modernih kuća koje svakodnevno niču oko nas ima na milione diljem svijeta.
Rožaje, 25.07.2018.
Kula Hadžialijagića u Rožajama. Kako navodi Halil Markišić u svojoj knjizi “Rožaje slikom i riječju kroz stoljeće”, ovu kulu je podigao 1890. godine hadži Alija-aga Bećiragić sa svojim sinovima. Kulu su nedavno renovirali njegovi potomci i jedna je od rijetkih preostalih kula u Rožajama.
Od sutra se ako Bog da javljamo sa Kosova, tačnije iz Peći – mog rodnog grada sa 19 kula. 
Rožaje, 25.07.2018.
Bajrakli džamija u Peći, nalazi se u srcu čaršije pa je zbog toga poznata i pod imenom Čaršijska džamija. Izgradio je 1471., dakle 100 godina nakon Maričke bitke, niko drugi do Sultan Fatih, te otud i njeno treće ime Sultan Mehmed-han Fatih džamija.
Peć je glavni grad regije Dukađin (Metohija) i udaljen je nekih 40-ak kilometara od Rožaja. Osmanlije su ga oslobodile u XIV vijeku, a zanimljivo je pomenuti da je autor turske himne Mehmet Akif Ersoj porijeklom Pećanac.
U haremu ove džamije nalazi se kabur albanskog prvaka hadži Zeke kojeg ćemo detaljnije predstaviti s narednom fotografijom. Također, u haremu Bajrakli džamije ukopan je i veliki bošnjački junak Ali Paša Gusinjski.
Ono što me osobito raduje a što se daa vidjeti i putem fotografije je obijanje maltera sa džamije sa čime se otkriva kamen te se džamija nakon više decenija maltera vraća u prvobitno stanje. – Priznaćete puno ljepše nego li pod naslagama maltera. Slični procesi se na Balkanu dešavaju i sa ljudima na način da se mnogi, nakon perioda komunizma, nastoje povratiti svojim korijenima i inicijalnom identitetu, pa neki narodi, poput našeg bošnjačkog, otkriju plemenite materijale – islam kao duhovnost i bosansko kraljevstvo kao svoju evropsku autohtonost, dok drugi pak vrlo ubrzo skontaju da je bolje i da nisu dirali malter jer se ispod njega kriju naslage četništva i ustaštva.
Restauraciju džamije izvodi Generalni direktorijat fondacija pri kabinetu premijera Republike Turske i očekuje se da radovi potraju do naredne godine.
Pomenimo još i da je džamija zapaljena 1999. od strane onih koji su nešto ranije palili džamije po Bosni.
Grad Peć je definitivno destinacija koja ima šta da ponudi posjetiocima, bilo da je riječ o trgovini, kulturnim dobrima ili pak okolnim prirodnim bogatstvima.
Fotografije nude uvid i u unutrašnjost džamije u kojoj se trenutno također izvode radovi.
Peć, 26.07.2018
Ovo se već ne može naći u bilo kojem gradu. – Ručna izrada kora za baklavu. Primijetio sam dvije radionice ove vrste u Peći. Dok majstor razvija koru mehanizam u sredini sa raširenim platnom konstantno se kreće kružnom putanjom, što itekako olakšava razvijanje kore. Cijena kilograma iznosi 3 €. Moja mama nije gubila vrijeme, i eto već stasala izvrsna baklava, po starom i provjerenom receptu.
Peć, 26.07.2018.
Kula u kojoj je davne 1899. godine osnovana Pećka liga. Vodeću ulogu u osnivanju i radu ove političke organizacije na čijoj osnivačkoj skupštini je prisustvovalo 450 delegata imao je Mulla Hadži Zeka.
Razlozi osnivanja Pećke lige mogu se predstaviti kroz dvije primarne tačke. – Objediniti Albance kroz jednu političku organizaciju a sve vilajete nastanjene Albancima u jedan vilajet, a nakon toga zaštiti interese Osmanlijske države na Balkanu. Po formiranju Lige, poslali su dopis sultanu AbdulHamidu II u kojem se obavezuju zakletvom tj. besom da će braniti vjeru, državu i vatan. Na ovu zakletvu moramo s vremena na vrijeme podsjećati našu braću Albance.
Zanimljivo je napomenuti da je prvi moderni mlin na Kosovu bio u vlasništvu Mulla Hadži Zeke.
Hadži Zeka je ubijen 1902. godine od strane srpskih agenata. Ukopan je u haremu Čaršijske džamije.
Univerzitet u Peći nazvan je po ovom istaknutom kosovskom prvaku. Njegovo ime nosi i jedan od pećkih trgova.
Peć, 27.07.2018.
Sasvim “obična” kuća u Peći.
Peć, 27.07.2018.
Kula Goska u Peći koju vidite na prvoj fotografiji samo je jedna od 19 kula u ovom gradu. Izgrađena je u drugoj polovini XIX vijeka i koristila je kao i većina gradskih kula, za stanovanje uglednijih porodica a u slučaju sukoba mogle su poslužiti i kao skloništa i utvrde.
Pored većine kula u Peći stoje informativne trojezične table sa osnovnim podacima o kuli, na albanskom, engleskom i bosanskom jeziku. Nažalost, tekst na bosanskom obiluje štamparskim i gramatičkim greškama. Toliko je loše urađen da je čak i vrijeme izgradnje ove kule promašen za cijelih 5 vijekova. Za nepovjerovati je da grad Peć ne raspolaže ni sa jednim jedinim lektorom za bosanski jezik. Sa ovakvim neozbiljnim predstavljanjem kulturnog naslijeđa, bruka se kako grad Peć tako i čitavo Kosovo.
Neke od gradskih kula bile su konfiskovane za vrijeme komunističkog režima, druge su zapaljene tokom srpske agresije 1999. godine. Međutim, raduje da su kule preživjele sva ta burna vremena i većina od njih je u međuvremenu temeljno restaurirana.
Iznad možete pogledati fotografije kako ove tako i nekoliko drugih kula koje smo uspjeli posjetiti u Peći.
Peć, 27.07.2018.
Život je natjerao Bošnjaka da kad kuću gradi obavezno uz nju napravi i sigurnosni izlaz u slučaju opasnosti. Na fotografiji vidite jedan od takvih prolaza, u našoj porodičnoj kući u Pećkoj Banji na Kosovu, koju su naše komšije uredno zapalile 1999. godine. Ovaj prolaz izgrađen je na insistiranje mog rahmetli djeda Delije. On je tokom života prvo bio zarobljenik u Njemačkoj, a nakon toga je stigao i da odleži 3 godine na Golom Otoku. Nakon što se vratio kući, Titova uokvirena slika nam je visila na zidu u dnevnoj sobi (ja tada nisam kontao zbog čega držimo sliku lika koji mi je djeda osudio na tešku robiju), iako ga je moj rahmetli djed u porodičnom ambijentu uvijek zvao Gavran. Moji su mislili da je njegov zahtjev da se u kući izgradi sigurnosni izlaz blago pretjerivanje, al’ vrijeme nam je pokazalo koliko je bio upravu. Ovaj prolaz vodio je iz hodnika s prvog sprata direktno u podrum, a iz njega se moglo dalje minimim na dvije strane. Govore da je žalio zbog toga što iz podruma nismo bili u stanju prokopati tunel do iza obližnjeg brda. Na koncu, podučeni bosanskim iskustvom, kad je zapucalo komšije nismo čekali na kućnom pragu.
Kako god, lahko je Bošnjaku da uzvikuje i piše NAPRIJED KOMŠIJE dok istovremeno u kući ima tajni izlaz.
Pećka Banja, 28.07.2018.
Detalj iz Rugovske klisure nadomak Peći. Ovaj klanac u Prokletijama dug je oko 25 km, te kroz njega protiče Pećka Bistrica. U području Rugovske klisure nalazi se 30ak sela. Put kroz klisuru nije loš a prirodne ljepote zavređuju da budu viđene.
Večeras se opraštamo s Kosovom i vraćamo se Bosni.
Rugovska klisura, 29.07.2018.
Džamija u Umoljanima na olimpijskoj planini Bjelašnici izgrađena je najvjerovatnije krajem 15. vijeka. U početku su džamija i njena munara bile od drveta, da bi krajem 19. vijeka džamija nanovo bila izgrađena od kamena, a početkom 20. vijeka u istom stilu je odrađena i njena munara – sva u kamenu i bez šerefeta zbog velikih snjegova koji znaju da napadaju i u visini od nekoliko metara u ovom kraju. U temelje džamije ugrađeno je i nekoliko bogomilskih nagrobnih spomenika – stećaka.
Ono što je osobito interesantno za ovu džamiju i može se reći rijetkost za naše prostore je sljedeće. – Ova džamija je jedini objekat u rejonu koji obuhvata 13 bošnjačkih sela koji nije zapaljen tokom zadnje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, 13 sela planulo, al’ ne i džamija. Govori se da je od paljenja spasio jedan srpski vojnik. Svi znamo da jedna pokvarena jabuka može naštetiti onim zdravim u vreći. A sa ovom nezapaljenom džamijom evo nam i dokaz da jedna zdrava može u značajnoj mjeri pozitivno uticati na pokvarene. DaBogda kod naših komšija vazda bilo više zdravih glava nad pokvarenim. Allah je kadar!
Umoljani, Bjelašnica, 30.07.2018.
Evo ih. Ukopani na predivnom brežuljku. Na Bjelašnici. Čekaju Dan polaganja računa.
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga!” (Kur’an, sura Ez-Zilzal, 7-8.)
Bjelašnica, 30.07.2018.
ogromna većina, njih preko 60’000, na teritoriji Bosne i Hercegovine, dok se manji dio stećaka nalazi na teritoriji Sandžaka, a nalazimo ih čak i na prostoru današnje Hrvatske.O značaju stećaka ne samo za nas Bošnjake i ostale balkanske narode već i za svjetsku kulturu, govori i činjenica da su odnedavno nekropole sa stećcima uvrštene na UNESCO-vu Listu svjetske kulturne baštine. Stećak, ili “Kameni spavač”, kako ga nazva Mak Dizdar puno govori o korijenima naše kulture, duhovnosti (bogomilstvo) i pismenosti (epitefi) kao osnovama na kojima se kroz vijekove gradio naš kolektivni identitet.
”Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj…” Miroslav Krleža.
Umoljani, 30.07.2018.
Tamo gdje ugledate mahramu i stećak, znajte da ste na zemlji DOBRIH BOŠNJANA!
Umoljani, 30.07.2018.
Stižemo i na kraj ovog putovanja. Malo se odmorilo, malo se rodbina zijaretila, malo se šetalo, a malo i trgovalo. – Tridesetak novih naslova koje vidite idu put Luksemburga. A svaka knjiga je svojevrsno putovanje koje nas može inspirisati i označiti za čitav život, a postoji mogućnost, nedao Allah, da putnik doživi i neku nezgodu ili udes, pa zato pažljivo birajmo put/knjigu kojim idemo, i pobrinimo se da uvijek imamo dovoljno goriva.
Za odabir kvalitetne literature preporučujem vam da posjetite “Centar za napredne studije” (CNS) u Sarajevu, i sjedište udruženja “Mladi muslimani” u Morića Hanu na Baščaršiji. Siguran sam da ćete naići na ljubazan doček, a da o bogatoj ponudi zanimljivih naslova i ne govorimo. Klasične knjižare pak u većini slučajeva nude jedne te iste naslove – barem je takvo bilo moje iskustvo.
Zaželio sam se Luksemburga, džemata i tamošnjih prijatelja, ali i mojih pčela. – Vazda nam bilo medno!
Sarajevo, 03.08.2018.
– KRAJ –
.
IDENTITET.LU
.
