Povodom novonastale situacije u kontekstu pandemije koronavirusa, vjerski poglavar muslimana Luksemburga, dr. Rabia Fares, uputio je poruku muslimanima Luksemburga i njihovim predstavnicima, koju ovom prilikom objavljujemo u cjelosti. Ujedno koristimo priliku da se zahvalimo članu Šure – Jasminu Jahiću, na prevodu poruke na bosanski jezik.
Uvaženi predsjednici džemata,
Poštovani imami,
Uvaženi predstavnici muslimana,
Draga braćo i sestre,
Posljednjih nekoliko sedmica svjedočimo situaciji bez presedana u historiji na svjetskom nivou. Već stoljeće nismo doživjeli ovakvu globalnu zdravstvenu pandemiju koja svakodnevno uništava živote na svim kontinentima. Evropa postaje epicentar virusa. Ova neviđena kriza počela je radikalno transformirati naše navike konzumiranja, rada, pa čak i praktikovanja naše vjere. Sada moramo nanovo steći reflekse, ponovo naučiti metode i razviti pristup navedenom, kako bismo bolje preživjeli ovu krizu. Usvajanje takvog ponašanja može uznemiriti naše navike i transformirati naš svakodnevni život. Prema svim stručnjacima, situacija je ozbiljna: moramo sve učiniti da sačuvamo ljudski život koji je drag Svevišnjem, izbjegavajući svaki kontakt koji može prenijeti ovaj virus koji se brzo širi, a osobito uslijed raznoraznih okupljanja.
Zastrašujuće slike nam stižu iz Kine, Italije i Španije. Ovaj katastrofalni scenarij – Allah da nas sačuva toga – može se dogoditi u bilo kojem trenutku, u bilo kojoj zemlji, ako ljudi ne djeluju s osjećajem dužnosti i individualnom odgovornošću. Kako virus, tako sićušno stvorenje, može ugroziti čitavo čovječanstvo? Otkrivamo da je Allahova Moć ta koja se obistinjuje svom Njegovom snagom i Svemoćnošću, otkrivajući pritom našu krhkost, slabašnost i malenost, a ponekad čak i našu nedosljednost: « On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare » (sura Al-An’am – Stoka, 6:61).
Kako je tužno vidjeti paniku ljudi u supermarketima, zatočenost drugih u njihovim domovima i pretrpanost bolnica. Kao vjernici, nikada nismo zamislili da Kaba – naše najsvjetije mjesto – jednog dana može biti zabranjena hodočasnicima! Nikada nismo mislili da bi mnoge džamije širom svijeta jednog dana mogle biti zatvorene za vjernike! Kako je bolna situacija za sve nas imame, poglavare i vjernike, vezane za Allahove kuće – mjesta mira, namaza, obrazovanja, skrušenosti i milosti – da ih se lišimo. Uprkos tome, možemo zadržati samopouzdanje, nadu i snagu, jer ako se namaz ne obavlja u džematu, to ne znači da se duhovni život zaustavlja: « I cijela Zemlja mi je data kao džamija » govorio je Allahov Poslanik a.s. Sada je vrijeme da svoje domove učinimo mjestom namaza, meditacije i ljubavi: « I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: “U Misiru svome narodu kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike! » (Sura Junus, 10:87). Allah, Milostivi će nam dodijeliti potpunu nagradu za naša djela shodno našim nijjetima, kao da smo ih zaista obavili u džematu, kao što je objavljeno u nekoliko hadisa.
Ovaj trenutak prisilnog zatvaranja može biti koristan i poslužiti kao odskočna daska za približavanje Allahu, za komunikaciju sa sobom i zajedništvo sa svojom porodicom. U ovim mračnim trenucima probudimo nadu, rasplamsajmo svjetlost vjere i oživimo iskru povjerenja. Prisjetimo se da iskušenje u islamu nije tragično: ne živi se ni u strahu ni u boli; živi se u nježnosti, prihvaćanju, dostojanstvu i povjerenju. Imajmo nadu u Allaha, vjerujemo da je ovo zlo dobro za čovječanstvo, kritična bifurkacija svakako, ali je i izvor preporoda kako bismo razmišljali o drugom svijetu – spokojnijem, pravednijem i plemenitijem: « Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. » (Sura Svjetlost, 24:11). Doista, krizna vremena kao trenuci iskušenja omogućavaju nam da napredujemo i sazrijevamo.
Već nekoliko decenija svijet ide ka lošijem i svi su svjesni neprijatnosti povezanih sa modernim životom. Zapravo, čini se da je čovječanstvo već decenijama osuđeno na svakodnevni život bijesnim tempom, suočeno s kulturom « žurbe », kultom performansa, izgledom i komercijalnom logikom. Stisnuti i pod stresom, ljudi se nalaze u situaciji ambivalencije, psihološki destabilizirani i socijalno oslabljeni. Mnogi ljudi doživljavaju sukobe vrijednosti i bježe iz ove mračne, psihološki teške stvarnosti, psihotropskim lijekovima (antidepresivima, itd.), bijegom u trci za neposredni odmor i užitak, razmišljanjem o odmorima, čitanju romana, gledanju filmova, televizije, internet serija, društvenim medijima, …
Ova krizna vremena koja se odnose na koronavirus donijelo su brutalni prekid našem svijetu koji nastavlja svoju neizbježnu ekspanziju i svoj ekonomski rast, ne obazirući se na njegovu sudbinu. Naša se društva brinu samo o imperativnim performansama do iscrpljivanja resursa planete pretjeranim iskorištavanjem, što je i stvorilo ekološke katastrofe. Svijet rada sve više postaje mjesto konkurencije i patnje.
Pandemija Koronavirusa uči nas da se vratimo osnovama, budemo prisutniji sa svojom djecom, da radimo svojim tempom, da odmorimo svoje misli, da uravnotežimo svoje živote. Doista, porodica, ponekad toliko zapostavljena ovih dana, vraća se u središte naših briga. Ova pandemija Koranavirusa govori nam kako nismo svjetski gospodari i da sve nije pod kontrolom, iskoristivo, neuništivo i da sve nije kontrolisano i predvidljivo: « Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, (…) » (Sura Al-`Alaq – Ugrušak, 96:6-7).
Koranavirus sada ruši iluzije ultra modernog, tehničkog svijeta, podriva mit o industrijaliziranom društvu i budi naše najprirodnije nagone za preživljavanjem. Moramo djelovati s akutnim osjećanjem naše građanske i moralne odgovornosti, razvijajući nalet solidarnosti, oblik jedinstva i velikodušnosti.
Dok poduzimamo potrebne mjere opreza, možemo se sjetiti najslabijih i pomoći našim starima ako trebaju obaviti kupovinu, otići u apoteku ili na ljekarski pregled. S vjerom, zahvaljujući našoj duhovnoj energiji, budimo jači i dočekajmo budućnost s velikom nadom: nada da će čovječanstvo promijeniti svoj put i biti pomireno s etičkim i moralnim vrijednostima koji ga podupiru.
Neka Svemogući Allah izbavi čovječanstvo iz ove nesreće, otvori nam vrata Njegove Milosti i pruži nam najbolje u ovom i budućem životu, stoji između ostalog u poruci koju potpisuje vjerski poglavar muslimana Luksemburga, dr. i hafiz Rabia Fares.
.
IDENTITET.LU
.
Amin.
