[blockquote style=”1″]Esselamu alejkum, poštovani. Tek sam saznala za vaš projekat, pa sam odlučila prijaviti jednog, doista, nesvakidašnjeg kandidata, bez da čekam pogodniji trenutak od ovog. Radi se našoj sestri, hfz. Lejli Hondo, rodom iz Sarajeva, udatoj i nastanjenoj u Tuzli. Ne znam da li je u uvodu pametnije krenuti pisati o njenim dvjema bibliotekama koje posjeduje i njihovom kapacitetu, ili početi s činjenicom da je to osoba koja je za samo godinu dana naučila Kur’an napamet, u jeku fakultetskih obaveza i mnoštva životnih dešavanja koja su u tom trenutku obilježila njen život, ali bih ipak krenula sa spomenom njene ljubavi prema knjigama, od rane mladosti. Ukoliko vam zatreba bilo koja knjiga, bilo kojeg žanra, u bilo kojem momentu, vrlo vjerovatno će vam moći reći sve o navedenoj knjizi, pa čak i onda kad je ne posjeduje lično. Lejla posjeduje dvije biblioteke, jednu u Sarajevu, u porodičnoj kući gdje je odrasla, i drugu u Tuzli, gdje je za veoma kratko vrijeme skupila, po mojoj procjeni, najmanje 1000 naslova različitih žanrova, nadam se da nisam umanjila njihovu brojnost. Na sedmičnom nivou pročita više naslova, naročito ukoliko se radi o knjigama manjeg obima, nakon čega piše sažetak pročitanog. Više godina je radila za inostranu firmu za koju je pisala sažetke knjiga pri njihovom izdavaštvu. Ono što najviše fascinira u cijeloj priči o njenoj ljubavi prema knjigama, jeste činjenica da u njenom slučaju knjige nisu samo izvor informacija i prilika za druženje sa korisnim štivom, nego je ovakav odnos prema njima, za nas, obične ljude, ponekad možda i pretjeran. Knjige su za nju čitav život, njen prvi saputnik, nešto, a možda neću pogriješiti i ako kažem “neko”, ko se ljubomorno i sa velikim poštovanjem čuva, vodi se briga o njihovom izgledu, restauriraju se, ne spuštaju se osim uz veliku pažnju, ne daju se na čitanje niti najbližima iz prevelikog straha da će ih neko uništiti ili izgubiti. Željela bih spomenuti kako posjeduje bočicu u kojoj se nalazi tečnost koja miriše na stare knjige, a koju je dobila kao dragocjen poklon. Veliku ljubav gaji, upravo, prema starim knjigama ili knjigama koje su završile negdje na pijacama, u rukama ljudi koji i ne znaju njihovu istinsku vrijednost. Ako ćete pitati Lejlu gdje će dati posljednji novac, onda je vjerovatno ne poznajete, jer to je potpuno suvišno pitati knjigofila kakav je ona. Vjerujem da potpuno zaslužuje titulu knjigofila kakvog rijetko srećemo.[/blockquote]
