@PHOTO: Cour Grand-Ducale
U utorak, u poslijepodnevnom vremenu, upriličen je susret između velikog vojvode Luksemburga Henrija, i Faruka Ličine, predsjednika Šure – Vrhovnog starešinstva muslimana Luksemburga.
Na sastanku koji je održan u Palati Velikog Vojvode, razgovaralo se aktuelnim temama i izazovima.
Tokom susreta, posebna pažnja posvećena je upoznavanju velikog vojvode Henrija sa stanjem muslimanske zajednice u kontekstu pandemije koronevirusa. Ličina je predstavio sve značajne napore i nemali trud Šure, džematskih odbora i imama, koji se već mjesecima, od samog početka pandemije, ulažu na polju prevencije od zaraze unutar džamija u Luksemburgu. – Zahvaljujući odgovornom pristupu na koji nas podstiče naša vjera, uspješno je izbjegnuta pojava žarišta, takozvanih klastera, u sklopu džamija – iako muslimanska zajednica Luksemburga, govoreći generalno, ne raspolaže sa velikim i odgovarajućim molitvenim prostorima, pojasnio je predsjednik Šure.
Veliki vojvoda Henri čestitao je predsjedniku Ličini na postignutim rezultatima i odao priznanje za sve uložene napore, te je ostatak susreta protekao u srdačnom razgovoru.
U nastavku pročitajte odlomak iz intervjua koji smo obavili sa vjerskim poglavarom muslimana Luksemburga dr. Rabiom Faresom, u kojem pojašnjava šerijatsku opravdanost preuzetih mjera od strane muslimanske zajednice u kontekstu suzbijanja pandemija koronevirusa.
Ne možemo a da se ne dotaknemo i teme COVID-19. Naime, svjedoci smo da je pandemija koronavirusa drastično promijenila navike većine ljudi na Zemlji. Muslimani u Luksemburgu, kao i u većini zemalja svijeta, u jednom periodu na početku pandemije bili su spriječeni obavljati namaze u džematu kao i druge kolektivne ibadete. ̶ Vaše poruke i savjete koje ste upućivali tim povodom, a koje smo objavljivali i na našem portalu, naišli su na itekako dobar prijem kod naših čitatelja. – Kako komentirate reaktivnost muslimanske zajednice u odnosu na pojavu pandemije? Da li su odluke zatvaranja svih džamija u potpunosti bile opravdane gledajući kroz šerijat tj. s vjerske tačke gledišta? Koja je uloga ili bolje rečeno obaveza muslimana ̶ pojedinačno ali i kolektivno, u situacijama pandemija poput ove koju trenutno proživljavamo?
Svi vagaju težinu zdravstvene situacije koja danas vlada u cijelom svijetu. Džamije, svojom važnom ulogom – a na prvom mjestu – imami, odbori vjerskih udruženja tokom ove krize zaslužuju naše poštovanje, divljenje i našu zahvalnost. Uopćeno gledano, tokom ove krize, muslimanska zajednica postupala je profesionalno i odgovorno u odnosu prema zdravstvenim organima i javnoj vlasti.
Unutar Šure, bili smo za primjer tokom našeg dijaloga s javnim vlastima po pitanju važećih zdravstvenih mjera i mjera koje treba primijeniti konkretno u odnosu na naše obredne potrebe. Također nam je drago zbog kvaliteta koordinacije koju smo imali s našim partnerskim udruženjima.
Od početka ove krize, mi smo, kao muslimani, potvrdili svoje duhovne i ljudske vrijednosti, i to u više pogleda:
- muslimanska udruženja organizirala su skupljanje donacija kako bi pomogla najsiromašnijim, naročito tokom Ramazana;
- tokom tog perioda, muslimanski ugostitelji darovali su svakog dana na hiljade obroka zdravstvenom osoblju;
- na prvoj liniji, u službama reanimacije, bio je, i dalje je veliki broj muslimana zdravstvenih radnika, ljekara i medicinskih sestara i tehničara, koji spašavaju živote;
- razni pojedinci, preduzeća, udruženja stavljaju svoje talente (umjetničke, kulturne, vjerske, tehničke, organizacione, …) u službu drugih kako bi pomogli da se lakše podnese izolacija, bolest, žalost;
- naš plan izlaska iz izolacije – koji su svi pozdravili – pokazao je našu sposobnost prilagođavanja u kriznim situacijama, naš organizacijski potencijal i našu reaktivnost na dnevnoj osnovi.
Na početku krize, sigurno da je odluka da zatvorimo džamije bila teška i bolna, ali, prihvatiti Allahovo određenje s nadom i povjerenjem izgleda da je duhovni stav najdostojnijih. Ko je mogao pomisliti da bi Kaba – vrhovno sveto mjesto islama – jednog dana mogla biti zabranjena hadžijama? Proživjeli smo mjesec Ramazan u izolaciji, lišeni naših džamija, ali smo se umjeli prilagoditi i ponovo naučiti da drugačije živimo svoju vjeru. Naš se Ramazan pokazao duboko duhovnim, proživljen u porodici i usredotočen na ono što je sama suština. Ako su vrata naših džamija ostala zatvorena, Allahova vrata su uvijek otvorena, svuda i u svakom trenutku: ”I cijela mi je zemlja data kao džamija”, govorio je Poslanik, neka je Allahova milost i mir na njega. Ne sumnjamo da će nam Allah – svojom Milošću – dati punu nagradu za naš ibadet u zavisnosti od naših nijeta, kao da smo ih zaista obavili u džamiji, kao što to potvrđuje nekoliko Poslanikovih, alejhiselam, hadisa.
Na teološkom planu, iza odluke o zatvaranju džamija stajalo je nekoliko argumenata, prvenstveno argument o zaštiti ljudskog života. Potrebno je – u vezi s tim – naglasiti da je muslimansko kanonsko pravo potpun pravni sistem, prilagodljiv i praktičan. Taj se sistem prilagođava izvanrednim slučajevima i situacijama, dajući specifične izuzimanja i derogacije, u skladu s kuranskim učenjem:
”… i u vjeri vam ništa teško nije propisao…” (Sura 22, ”Al-Hajj”, Hadždž, ajet 78)
” , … – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate –, …(Sura 2, ”Al-Baqara”, Krava, ajet 185)
”… zato se Allaha bojte koliko god možete… ”. (Sura 64, ”Al-Tagabun”, Samoobmana, ajet 16)
Uostalom, ima u muslimanskom pravu jedna velika teorija: ”fikh nužnosti ‘Ad-Daroura’ i fikh potrebe ‘Al Hajaa”’. To je „teologija hitnosti“ koja se zasniva na određenom broju pravnih pravila zasnovanih na fleksibilnosti, fluidnosti i otklanjanju nelagode. Naprimjer, u smislu prioriteta, pravna norma pretpostavlja:
”Važnije je zaštiti se od nekog zla nego li ostvariti korist”.
Osim toga, svi vjerski propisi uslovljeni su mogućnošću svog ostvarivanja, kao i predodređenošću i kapacitetom da se ispune. Pa ako te predodređenosti nema, onda bi naredba trebala biti podređena ublažavanju i lakoći. Tako može biti predmet potpunog ili djelomičnog poništenja.
U ovom slučaju, obaveza je očito da sačuvamo živote kako bismo izbjegli širenje zaraze. Ovo naročito vrijedi u odnosu na novo žarište zaraze posebno u našim molitvenim mjestima koja su skučena, u kojima je gužva, a ljudi zbijeni jedni uz druge. A prostori koji su najmanje prozračni zaista su najizloženiji širenju ove epidemije, prema onome što je potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija i više stručnjaka i infektologa iz cijelog svijeta.
I na koncu, naša uloga kao muslimana (pojedinačno i zajednički) u situacijama pandemije je da:
- Svjedočimo o našim transcendentnim duhovnim vrijednostima pružanjem dokaza odgovornosti, solidarnosti i međusobnog pomaganja. Budimo solidarniji i humaniji. Mislimo na slabije i siromašnije. Svi smo zajedno na ovom brodu koji plovi po uzburkanom moru i moramo štititi i sebe i druge, a poštovati zdravstvene upute koje mogu spasiti živote. Naše vjerske reference obiluju načelima predostrožnosti. Već sam objavljivao članke koji podsjećaju na ta vjerska načela prevencije, važna temeljna načela koja su se u ovoj krizi pokazala nužnim.
- Kriza je imala i imat će dramatične posljedice na ekonomskom i socijalnom planu. Suočen s krizom, musliman bi trebao biti optimističniji, mirniji i staloženiji, ne prepuštati se tjeskobi ni panici: ” Reci: ‘Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Sura 9, ”At-Tawbah”, Pokajanje, ajet 51).
- Izbjegavajmo apokaliptične, previše moralizatorske i frustrirajuće razgovore. Vodimo računa o nijansama, budimo lucidni i precizni. Ljudima je potrebna blaga, nježna i ohrabrujuća riječ.
- Potrebno je izvući lekcije iz ove pandemije: prepoznajmo Allahova dobročinstva kojima nas obasipa, učimo iz svojih grešaka, budimo svjesni svoje krhkosti, vratimo se bitnom, poredajmo po važnosti svoje ciljeve, ponovo uravnotežimo svoj život, bavimo se svojom porodicom, naučimo se skromnosti, itd.
.
IDENTITET.LU
.
