Luksemburški ugledni dnevni list Le Quotidien danas je na svojoj naslovnici posvetio prostor muslimanskoj zajednici u Luksemburgu, donoseći opširan prilog o njenom položaju, izazovima i perspektivama. U razgovoru s predstavnicima Šure, Jasminom Jahićem i Muhamedom Ćemanom, analizirani su ključni aspekti života muslimana u Velikom Vojvodstvu – od uslova za obavljanje vjerskih obreda, preko pitanja gradnje velike džamije, pa sve do rastuće islamofobije.
S obzirom na značaj ove teme, u nastavku donosimo cjelovit prijevod ovog priloga na bosanski jezik.
Ramazan je u punom jeku od početka mjeseca. To je prilika za Shouru da sagleda situaciju muslimanske zajednice u Luksemburgu.
Tradicionalni post muslimana započeo je 1. marta za skoro 50.000 stanovnika Luksemburga. Jasmin Jahić i Muhamed Ćeman, predsjednik i potpredsjednik Shoure, Vrhovnog starješinstva muslimana Luksemburga, analiziraju situaciju u Velikom vojvodstvu. Razgovaraju o uslovima i mjestima za molitvu, projektu velike džamije, kao i porastu islamofobije.
Broj muslimana u Luksemburgu
Danas u Luksemburgu živi oko 50.000 muslimana. Godine 2014. bilo ih je samo 12.000. Kako objašnjavate ovaj porast?
Jasmin Jahić: Smatramo da razlika proizlazi iz činjenice da je procjena od 12.000 osoba 2014. bila netačna. Shoura tada nije postojala u svom sadašnjem obliku. S obzirom na to da sada centralizujemo sve informacije o islamskoj zajednici, mogli smo preciznije utvrditi broj muslimana. Osim toga, migracije izazvane ratovima i drugim međunarodnim događajima uticale su na rast zajednice. Cjelokupna populacija Luksemburga raste, pa je prirodno da raste i muslimanska zajednica.
Porijeklo i razlozi dolaska
Odakle dolaze muslimani i zašto biraju Luksemburg?
Jasmin Jahić: Historijski gledano, dolazili su kao strani radnici iz balkanskih zemalja s kojima je Luksemburg imao veze, a zatim zbog oružanih sukoba devedesetih godina. Kasnije je veliki broj osoba došao iz Magreba i Senegala.
Generalno, dolaze iz istih razloga kao i drugi migranti: Luksemburg je razvijena, ugodna i ekonomski stabilna zemlja s kvalitetnim obrazovnim sistemom. Multikulturalizam i međunarodni karakter Velikog Vojvodstva privlače obrazovane i akademski napredne ljude.
Muhamed Ćeman: Kada razgovaramo s ljudima iz drugih evropskih zemalja, dodatno stičemo dojam da je Luksemburg oaza multikulturalizma i društvene kohezije. Voljeli bismo da tako i ostane. Muslimanska zajednica osjeća obavezu i snažnu želju da doprinese očuvanju te harmonije.
Uslovi za molitvu
Kakvi su uslovi za molitvu u Luksemburgu?
Jasmin Jahić: Poboljšali su se s godinama. Početkom 2000-ih, prostori za molitvu bili su neprikladni – često komercijalni objekti, pa čak i podrumske prostorije. Danas polovina od jedanaest džamija povezanih sa Shourom ima multifunkcionalne objekte sa prostorijama za molitvu, učionicama i eventualno kafeterijama. Situacija je bolja nego ranije, ali i dalje nije idealna. Glavni problem ostaje nedostatak prostora. Većina finansiranja dolazi iz vlastitih izvora, pa renovacije i prilagođavanje objekata traju dugo. Ako kupimo zgradu, može proći pet do deset godina prije nego što je obnovimo i prilagodimo – a do tada će već postati premala.
Muhamed Ćeman: To je jedan od razloga zašto u zemlji trenutno postoji šesnaest aktivnih džamija – jedanaest je već članica Shoure, a pet ih je podnijelo zahtjev za pridruživanje. Nedostatak prostora posebno je izražen tokom ramazana. Primjerice, u Ešu, tokom noćnih molitvi vikendom u ovom mjesecu, mnogi zbog nedostatka mjesta moraju otići kući.
Nedovoljno džamija?
Da li šesnaest džamija u zemlji nije dovoljno?
Jasmin Jahić: Problem je više geografske prirode. Na istoku zemlje nema nijedne džamije. U prošlosti je sve bilo centralizirano: džamije su bile u Luksemburgu i Ešu, a dvije na sjeveru zemlje. Sada se situacija decentralizuje. Jedna od pet džamija koje se pridružuju Shouri nalazi se u Betemburgu. No, Shoura ne može sama otvarati džamije – to je zadatak zajednice, koja mora osnovati neprofitne organizacije. Ljudi su uvidjeli nedostatak prostora i odlučili su otvarati nove džamije u različitim područjima.
Muhamed Ćeman: Dobra saradnja s lokalnim vlastima ključna je, posebno tokom dva muslimanska blagdana – Ramazanskog bajrama i Kurban-bajram. U tim prilikama, hiljade muslimana dolazi na molitvu, čak i oni koji ne dolaze tokom godine. Zato je važno da opštine omoguće pristup stadionima ili dvoranama, jednostavno zbog nedostatka prostora. To nije pitanje nikakvog prozelitizma ili vjerskog egzibicionizma, već stvarne potrebe. Muslimani su građani Luksemburga sa svojim pravima i obavezama.
Finansijska sredstva
Da li zajednica dobija dovoljno sredstava?
Jasmin Jahić: Državna finansijska pomoć od pola miliona eura mnogo nam pomaže. Međutim, ta suma više ne odgovara potrebama zajednice, s obzirom na njen broj. Mislim da je iznos prvobitno procijenjen na temelju pogrešnog broja muslimana. U poređenju s drugim priznanim vjerskim zajednicama, naša sredstva su proporcionalno manja – ne zbog diskriminacije, već zbog netačnih podataka.
Pored toga, druge vjerske zajednice bile su povezane s državom prije reformi iz 2015. Njihovo sveštenstvo i dalje se tretira kao državni službenici, dok to nije slučaj s muslimanskim vjerskim liderima. Plaće zaposlenih u džamijama dolaze iz vlastitih fondova zajednice.
Velika džamija – zamrznut projekat
Šta se dešava s projektom izgradnje velike džamije?
Jasmin Jahić: Trenutno je projekat na čekanju zbog nedostatka sredstava. Identifikovali smo potencijalne lokacije, ali cijene zemljišta su previsoke – govorimo o desetinama miliona eura. Čak i ako bismo štedjeli 500.000 eura godišnje, trebalo bi nam 30 do 40 godina da prikupimo sredstva.
Muhamed Ćeman: Izgradnja velike džamije nije presudan pokazatelj dobrobiti muslimanske zajednice. Međutim, odustajanje od projekta značilo bi popuštanje pred strahom i mržnjom. Ne možemo se odreći prava na jednak tretman u odnosu na druge vjerske zajednice. Džamije nisu strane Evropi – prisutne su i u susjednim zemljama. Neki ljudi koji se protive izgradnji velike džamije tvrdit će da u muslimanskim zemljama nema crkava… Pozivam ih da putuju i upoznaju druge krajeve. Dovoljno je pogledati Kosovo, zemlju mog porijekla, koja je 95% muslimanska – katedrala izgrađena nakon rata dominira gradskim horizontom. I u Bosni, također, crkve su stoljećima bile uz džamije i sinagoge… Isto vrijedi i za Maroko, Tunis, Jordan ili Egipat. Zato se nadam da će i nemuslimanska zajednica u Luksemburgu, zašto ne, doprinijeti izgradnji velike džamije. Očekujemo u tom pogledu određeni nivo reciprociteta.
Islamofobija u porastu
Jeste li primijetili porast islamofobije u Luksemburgu?
Jasmin Jahić: Fenomen islamofobije odavno je dokumentovan od strane Opservatorija za islamofobiju u Luksemburgu (OIL), što predstavlja značajan napredak. Primjećujemo njen porast, posebno prema pokrivenim ženama. Njihova vidljivost dovodi do diskriminacije. Izvještaj za 2024. godinu pokazaće i uticaj genocida u Palestini na porast islamofobije.
Na internetu se sve češće pojavljuju negativni komentari, često od osoba iz susjednih zemalja. Islamofobija se uvozi iz drugih država. Istovremeno, primjećujemo i podršku od strane nemuslimanskih Luksemburžana, što je ohrabrujuće. Islamofobija ne smije postati normalnost.
Muhamed Ćeman: U toku je istraga zbog vandalizma nad džamijom u Ešu. Nije bilo povrijeđenih, ali simbolički to boli. Ipak, napadi na vjerske objekte rijetki su u Luksemburgu, a zajednica nerijetko dobija i podršku.
ZA IZVORNI PRILOG NA FRANCUSKOM
