Ovaj svijet je mjesto iskušenja, provjera i ispita a nikako nije mjesto nagrade i vječnih blagodati, a ono što se dešava stanovnicima Gaze je jedna od vrsta kušnje i ispita ali ne samo za one koji su vezani za Gazu i za mudžahide u njoj već je kušnja i ispit za sve pripadnike islama. Nema ni jednog pripadnika ummeta, kojem se pišu djela, a da neće biti pitan o tome šta je on uradio da bi pomogao muslimane Gaze, kao što će biti pitan šta je uradio za pomoć ugroženima i poniženima istoka i zapada. Ako nije u stanju pomoći životom i imetkom, da li je digao ruke prema Gospodaru nebesa i zemlje i rekao: “Gospodaru mi smo nadvladani pa pomozi!”
Današnjim ispitom na kojem se nalazi ummet, sa raznih mjesta čujemo šapate i uzdisanja: “Kada će Allahova pomoć doći?” Allahovi robovi, Allahova pomoć dolazi onda kada naša borba ispuni šerijatski cilj a to je da Allahova Riječ bude gornja! Allahu nije ništa skriveno, ali mislimo da se ovaj cilj javio kod naše braće i pomoć se desila. Ako želite pogledajte u Allahove riječi upućene Njegovom poslaniku, s.a.v.s., i vjernicima: “Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo sa vama čekati.’” (Et-Tevba, 52.) Ukoliko mudžahidi budu iskreni prema Allahu ne predstoji im drugo izuzev jedno od dva dobra a oba su pobjeda. Pogledajte u saopštenja naše braće iz odreda – Ketaibu-l-Kasam, koji su postali svjesni časnog ajeta sa kojim počinju sve proglase: “Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjenika zaliječiti.” (Et-Tevba, 14.), a završavaju sa parolom: “Džihadom se postiže pobjeda ili šehadet.”
Onima koji očekuju i koji su mišljenja da je pobjeda uvijek materijalne prirode, poručujem:
Ova bitka koja se odvija danas u Gazi nije bitka kojom se završava sukob između nas i Židova, jer to se neće desiti izuzev pred Sudnji dan kada će vođa muslimana biti ‘Isa sin Merjemin, neka je na njega i našega poslanika Allahova milost i spas. Niti će ova borba donijeti potpuno oslobađanje Kudsa i ostatka Palestine, ali od Allaha molimo da je ovo uvod u završnu pobjedu, jer mnogo je pokazatelja da je malo vremena ostalo do te bitke, uprkos teškoćama koje prolaze i boli koju su trpjela naša braća, ali saburajte o vi koji vjerujete.
Onima koji tragaju za pobjedom poručujem:
Čitajte, ako želite, Govor našeg Uzvišenog Gospodara: “…Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih…” (Muhammed, 4.), obratite pažnju na govor Uzvišenog “On bi im se osvetio” a nije rečeno “da bi vas pomogao” jer Allahovim htijenjem pobjeda se desila. Međutim, pobjeda koja je bila materijalna i vidljiva ogledala se u nadvladavanju i bacanju u očaj nevjernika, a da je htio On bi ih u potpunosti uništio. Allah Uzvišeni odgodio je to radi mudrosti koju je dao u kušnji i ispitu, kao što je rekao: “i da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio.” (Ali Imran, 141.), pa je uništenje nevjernika stavio da slijedi iza čišćenja i odvajanja safova, upravo ono što se dešava danas, kao što je rekao Uzvišeni u drugom ajetu: “Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti.” (Ali Imran, 179.). Odvaja se onaj koji pomogne svoju braću, onim što je u mogućosti, pa makar to neznatno bilo, od onih koji ih ostave na cjedilu sa aspekta nesigurnosti i zabadajući im nož u leđa.
Upitan je imam Šafija, rhm.: “Šta je bolje za čovjeka da mu bude dato ili da bude uskraćeno?” Pa je odgovorio: “Neće mu biti dato sve dok mu ne bude uskraćeno”. Pobjeda ne dolazi lahko niti dolazi bez žrtvovanja. Ako osoba žrtvuje mnogo svoga vremena, truda i godina da bi došla do neke ovosvjetske koristi, pa je li prihvatljivo zdravom razumu da će pobjeda vjere doći servirana na srebrnom tanjiru, bez žrvovanja njenih sljedbenika i bez boli i neprijatnosti na Allahovom putu!?
Rekao je Ibn Kajjim, rhm.: “Ko vjeruje u poslanike i pokorava im se, neprijatelji mu bivaju njihovi neprijatelji i uznemiravaju ga i biva iskušan sa onim što ga boli. A ako ne vjeruje u njih niti im se pokorava biva kažnjen i na dunjaluku i na ahiretu, te svakako biva podrvgnut boli, ali sa boli koja je jača i duža nego bol onih koji se pokoravaju. Tako da je neminovno da svaka osoba osjeti bol, vjerovala ona ili to negirala. Međutim, vjernika zadesi dunjalučka bol samo na početku a zatim mu pripada lijepa dunjalučka završnica i vječni ahiret, dok onog koji negira iman zadesi početna dunjalučka slast a zatim mu slijedi vječna patnja. Uzvišeni Allah je iskušao Ulu-l-‘azm / prvake od poslanika pa pošto su odsaburali učvrstio ih je i pomogao. Tako da niko ne treba očekivati da će vječno biti sačuvan boli, jer oni koje zadesi bol nisu na istoj intelektualnoj razini. Pametniji i sretniji su oni koji kušaju početnu bol koja će proći i time izbjegnu vječnu i jaču, od onih koji da bi izbjegli dunjalučku bol zapadnu u vječnu.”
Vratimo se na govor izrečen više puta, a to je da pobjeda i uspjeh ne moraju biti materijalni i vidljivi, poražavajući za neprijateljsku vojsku, jer je najveća pobjeda ostanak i opstanak u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu, i žrtvovanje skupog i jeftinog na Allahovom putu. Kao što je rekao Uzvišeni, pošto je spomenut događaj o stanovnicima rovova, koji su svi bili bačeni u vatrene rovove ne ostavši živ ni jedan od njih, pa kaže Uzvišeni: “…a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći, – a to će veliki uspjeh biti.” (El-Burudž, 11.) To je veliki uspjeh kao što je opisao naš Uvišeni Gospodar, jer iako su nestali ipak su umrli na tevhidu. Mada, ovo nije poticaj na potcjenjivanje materijalne i vidljive pobjede ili njenog izbjegavanja, već suprotno od toga kao što je rekao naš Uzvišeni Gospodar pošto je spomenuo šta je pripremljeno od blagodati za mudžahide koji se bore imecima i životima svojim: “…to će biti uspjeh veliki, a daće vam i drugu blagodat koju jedva čekate: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!” (Es-Saff, 12., 13.) Pa, radujte se o vjernici: “…eto, Allahova pomoć je zaista blizu!” (El-Bekara, 214.) pa vas makar “satirale neimaština i bolesti” (El-Bekare, 214.) i makar vas zadesili potresi.
Piše: Uvaženi šejh, prof.dr. Nasir b. Sulejman El-‘Umer
Preveo: Mithad R. Ćeman
IDENTITET.LU
