Razgovor s povodom: Hazbija Kalač, zastupnik nedavno osnovane političke partije u Crnoj Gori, Bošnjačke demokratske zajednice – BDZ
Autor: Muhamed ĆEMAN
– Gospodine Kalač, predsjednik ste nedavno osnovane (30.09.2013.) političke partije u Crnoj Gori, Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ). U čemu će se politika Vaše stranke razlikovati od politike koju trenutno vodi Bošnjačka stranka ?
Izbornu skupštinu Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori zakazali smo za 30. novembar ove godine, kada ćemo izabrati organe i rukovodstvo partije. Na osnivačkoj skupštini održanoj 4. septembra 2013.godine u Rožajama, izabran sam za lice koje po zakonu predstavlja i zastupa ovu stranku. Ako Bog da, biću kandidat za predsjednika, ali kako je izborna skupština pred nama, u ovom momentu ne možemo govoriti o bilo kome kao predsjedniku ove partije.
Naša politička platforma daje jasan odgovor na vaše pitanje o sličnostima i razlikama sa partijom koja kao parlamentarna već postoji na političkoj sceni Crne Gore. BDZ je partija centra koja slobodu svakog pojedinca ali i zajednice drži kao jedan od primarnih političkih ciljeva. To prije svega podrazumijeva uravnotežen odnos prema tradicionalnim vrijednostima, socijalnoj pravdi i slobodnom tržištu. „Srednji put je uvjet ravnomjernog razvoja društva na personalnom, porodičnom i kolektivnom nivou“, stoji u našem programu. Sva ova tri elementa: tradicionalne vrijednosti, socijalna pravda, te slobodno tržište podrazumijevaju slobodne ljude, ljude koji ne robuju drugim ljudima, a to prije svega znači vlastodršcima, odnosno, vladarima. Jer slobodan čovjek ne može biti slobodan kao ovisnik ljudi, kako god da se oni zovu. Kada se danas bolje zagledamo u političku strukturu partija u CG, koje čine vlast, ne možemo ne primijetiti da se u suštini i ne radi o političkim partijama već prije svega o poslovno interesnim udruženjima, biznis asocijacijama, a imajući u vidu da se kriju iza izbornog legitimiteta, znači udruženjima koje zloupotrebljavaju i kriminalizuju vlast a narod drže u pokornosti simulirajući brigu o njemu, o njegovim pojedinačnim i kolektivnim interesima. Bošnjaci su se ponadali da u toj strukturi koja u svom imenu nosi ime našeg naroda, imaju svoju nacionalnu politiku, a dobili su samo čuvare režima od izborne neizvjesnosti koja bi u uslovima neadekvatne kontrole biračkog tijela, odnosno mogućnosti slobodnog izbora, mogla ugroziti aktuelni režim.
S druge strane, ovo što danas imamo u ponudi bilo pod nacionalnim ili građanskim programom a dotiče se bošnjačkog nacionalnog interesa u Crnoj Gori, ustvari predstavlja jednu konzervativnu politiku koja nema odgovore niti na jedno važno pitanje koje traži vrijeme u kojem živimo. Njihova politika nije slobodna već se kreće u strogo determiniranom krugu političkih struktura koje su opterećene prljavom ratnom prošlošću ali i ništa manje problematičnom aktuelnom politikom. Crnogorska politička elita nikako da se jasno opredijeli prema Evropi, već sve što na tom planu radi, čini se da više bježi od nje nego što joj ide u susret. Bošnjačka aktuelna politika, uhvaćena u ovakvom sistemu vlasti, ničim ne pokazuje da je spremna podržati bilo kakvu promjenu vlasti, već se grčevito bori za održanje aktuelnog režima, vežući sudbinu našeg naroda za njegov opstanak, što je potpuni politički apsurd.
Ovo znači da su Bošnjački političari raspoređeni u tzv. građanskim partijama u vlasti ali, što je još čudnije, i oni iz takozvanog nacionalnog političkog ešalona, potpuno saglasni da bi eventualne promjene aktuelnog režima imale pogubne posljedice za Bošnjake u Crnoj Gori. Ovo samo govori o stanju u kome se ove politčke strukture nalaze, o njihovoj političkoj ovisnosti i neslobodi. Potpuno su se odrekli bilo kakve političke inicijative, a posebno u procesima evropskih integracija, u procesima regionalizacije, a to znači usvajanju i implementaciji evropskih demokratskih standarda. Stiče se utisak da se njihov politički domen svakog dana sve više smanjuje, što dobrim dijelom potvrđuje glasine da su se u političkom smislu već odavno našli s druge strane bošnjačkih nacionalnih interesa. Ovdje se mora naglasiti da se među političarima u opozicionim, tzv.građanskim političkim strukturama, pojavljuju izvjesni znaci slobode, i iz redova našeg naroda, što se može primijetiti i na krajnje nervoznim reakcijama režima i njegovih čuvara iz političkih struktura našeg naroda.
Dakle, ovo što danas imamo kao bošnjačku politiku u Crnoj Gori, predstavlja zatvoren, autiziran sistem vrijednosti, koji prije svega podrazumijeva brigu za državne interese Crne Gore koji se kao vrijednost uspostavljaju u crnogorskim političkim strukturama, pa tek onda nacionalni interes Bošnjaka. I taj i takav redoslijed političkih prioriteta potpuno je uvjetovan interesima aktuelnog režima, tako da se slobodno može reći da su nacionalni interesi Bošnjaka potpuno podređeni interesima drugih, čija je briga prema nama vrlo upitna.
BDZ u Crnoj Gori ima drugačiji politički prioritet koji bi se mogao iskazati u jednoj rečenici: Nacionalni interes Bošnjaka u Crnoj Gori u saglasju sa općim bošnjačkim nacionalnim interesom, uz uvažavanje državnog suvereniteta Crne Gore i njenog evropskog puta. Ovo znači da se naša politika ne smije niti jednog sekunda odvajati od prioriteta nacionalnih interesa svih Bošnjaka u svijetu, koja se definira kroz bošnjačke nacionalne institucije, kakva je u prvom redu Svjetski bošnjački kongres.
Ono što danas imamo u aktuelnoj političkoj ponudi u Crnoj Gori, potpuno je suprotno.
– U opisu BDZ između ostalog stoji da se radi o partiji sa uravnoteženim odnosom prema tradicionalnim vrijednostima, što ste i u prethodnom odgovoru pomenuli.- Možete li nam podrobnije predočiti šta to zapravo znači ?
Riječ je o našoj nasušnoj potrebi da svoj nacionalni identitet pojačavamo afirmacijom naših tradicionalnih vrijednosti koje u osnovi podrazumijevaju slobodnog čovjeka. Ta sloboda je uvjet svih uvjeta a jasno je svima nama da se radi o jednom od izvornih postulata islama koji nas uči da čovjek prestaje biti čovjekom onog momenta kada izgubi kopču sa Gospodarem, Allahom dž.š. a postane rob čovjeka. Ne postoji nikakva civilizacijska mudrost koja može nadvisiti ovaj princip. I naša politička misao i praksa mora biti na tom fonu i u mjeri u kojoj se udaljava od ovih vrijednosti, prestaje biti našom politikom.
Uravnoteženost na koju ukazuje naš program podrazumijeva odnos između tradicije, socijalne pravde i slobodnog tržišta. U ovoj rečenici je sadržana formula državnog uređenja. Mi preporučujemo i zalažemo se za državno ustrojstvo koje se zasniva na vrijednostima zajednica a ne samo pojedinaca, jer je tradicija vrijednost koju dominantno artikuliraju i baštine zajednice. S druge strane, socijalna pravda kao elemanat ovog uravnoteženog ustrojstva je jedan od neizostavnih stubova stabilnosti svakog državnog uređenja. Tamo gdje se ne uspostavi sistem socijalne pravde, država je usmjerena ka nestanku. Treći stub stabilnosti opstanka jedne države je privatno vlasništvo kojeg nema bez slobodnog tržišta, niti slobodnog tržišta bez privatnog vlasništva. Uravnoteženost ovih triju elemenata jeste naš politički imperativ na planu našeg doprinosa razvoju državnog ustrojstva za koje vjerujemo da može obezbijediti stabilnost države i društva u kojoj živimo.
– Da li je BDZ stranka regionalnog karaktera, ovdje prvenstveno mislim na Južni Sandžak, ili će Vaše djelovanje biti prisutno na teritoriji cjelokupne Crne Gore ?
Neki politički krugovi bi željeli da nas učine marginalnim te iz tog razloga se nedavno moglo čuti kako smo mi neka partija lokalnog karaktera. Želim obradovati sve iskrene patriote i Bošnjake i sve slobodne građane Crne Gore, da naša misija nije tako uskogruda jer mi našim programom i politikom donosimo istinsko političko osvježenje i za Bošnjake ali i za druge narode i građane u Crnoj Gori. Mi se zalažemo za istinsku regionalizaciju Crne Gore, i u tom smislu, povratak ideji Sandžaka kao moderne evropske regije, što se realno može ostvariti samo uz ozbiljniju demokratizaciju i decentralizaciju Crne Gore. Naš politički interes podrazumijeva potpuno otvaranje Crne Gore kao dijela evropskog prostora u kome će Bošnjaci moći ostvarivati sva prava kao narod a nikako kao nacionalna manjina sa rezerviranim pravima po nekom zastarjelom principu reciprociteta bilaterarnih međudržavnih odnosa, principu koji i da je kao takav pravedan u slučaju primjene na nas Bošnjake nema uslove, budući da Bosna još uvijek nema kapacitet zaštite Bošnjaka kao nacionalnih manjina bilo gdje da žive.
– Ko je glavni krivac zbog nepoštivanja ugovora o Sandžaku kao prekograničnoj regiji, koji je uoči samog referenduma potpisan od strane Đukanovića i predstavnika Bošnjačke stranke?
Očigledno je da u Crnoj Gori postoji neki drugi prioriteti i da se na ovom pitanju ništa afirmativno ne radi. Crnogorske vlasti rade na učvršćivanju centralne vlasti što ugrožava evropsku praksu decentralizacije i regionalizma.
Akteri pomenutog sporazuma kao što vidimo ovo pitanje potpuno marginalizuju uprkos činjenici da čak postoji i zakonska obaveza da se pitanju regionalizacije Crne Gore ozbiljnije pristupi. Nekoliko puta sam do sada ukazivao na sistemsku anomaliju da Vlada ignoriše Zakon o regionalnom razvoju koji podrazumijeva postojanje Ministarstva za regionalni razvoj i odgovarajućih regionalnih agencija, sa podrazumijevanim budžetom. Od toga mi danas imamo samo Potpredsjednika vlade za regionalni razvoj koji nema odgovarajuće ministarstvo i opredijeljena budžetskla sredstva, a jedino što ima je očigledna unaprijed projektovana odgovornost za neuspjeh u ravnomjernom regionalnom razvoju Crne Gore.
Prihvatanjem takve pozicije u vlasti stranka koja je politički vlasnik ovog važnog dokumenta, čini veliku štetu ravnomjernom regionalnom razvoju i svjesno ili nesvjesno potpomaže dalje raseljavanje regiona Sandžaka.
– Početkom mjeseca (10.11.), ugledni britanski pisac pakistanskog porijekla, Tarik Ali, dao je intervju za srbijansku Politiku, u kojem između ostalog iznosi i sljedeću tvrdnju : „Crna Gora je tužna priča male zemlje koja sigurno ne bi opstala da nije novca ruske mafije. I to je realnost. Tamo živi mnogo dobrih ljudi, dobrih intelektualaca, ali ekonomski zemljom dominira mafija“. Koliko po Vama ima istine u ovoj izjavi, i koji je Vaš komentar na nju?
Opstanak Crne Gore se ne može dovoditi u pitanje unatoč činjenici da je na njenom tržištu prisutno mnogo sumnjivih investitora i kapitala sumnjivog porijekla. Prosto, ovo je evropski prostor i dok je Evrope biće i Crne Gore. Nažalost ova resursima bogata zemlja lošom prvenstveno ekonomskom politikom njene Vlade nije uspjela da obezbijedi stabilan ekonomski i opće društveni razvoj. Loša politika Vlade je produkovala ogromne socijalne razlike između malobrojne enormno bogate političke elite i ostatka veoma osiromašenog naroda. Nebriga, čak i namjerno devastiranje postojećih privrednih resursa u regionu Sandžaka, jasno pokazuju da je državna politika koja se u dužem periodu vodi u Crnoj Gori, ista ona politika koju je i Milošević vodio prema Sandžaku. Cilj je da se ovaj region osiromaši i na taj način pospješi raseljavanje njegovog starosjedelačkog bošnjačkog stanovništva.
Stavovi uglednog britanskog istoričara i romanopisca manje-više upućuju na jedan fenomen crnogorskog političkog raspeća između Evrope, odnosno Nato-saveza, i Ruskog ekonomskog i vojnog uticaja. U tom ideološki raspetom stanju crnogorske elite može se prepoznati nedostatak jasne državničke vizije, odnosno neodlučnosti da se odgovori na ispruženu ruku Evrope. Saradnjom sa Nato-savezom te davanjem nekih veoma prozaičnih signala savezništva, crnogorska politička elita pokušava prikriti stvarne brojne i pozamašne ruske investicije koje dominiraju u Crnoj Gori, odnosno stvarno prisustvo ruskog ekonomskog i političkog uticaja.
– Crna Gora je nizom manifestacija ove godine obilježila 200 godina od rođenja Njegoša. Ujedno, Vlada Crne Gore je danas usvojila predlog da se upravo današnji dan, 13. novembar, što odgovara datumu rođenja Njegoša, određuje za državni praznik Crne Gore. Novi praznik će se navodno zvati Njegošev dan, i obilježavaće se kao Dan crnogorske kulture. Kako gledate na tu novu odluku Vlade, te molim Vas da ujedno pojasnite našem čitateljstvu, šta zapravo Bošnjacima predstavlja Njegoš?
Za jednu multietničku Crnu Goru, kako je u svrhu prezentacije evropske Crne Gore, vlasti često promoviraju, ovo je u najmanju ruku skandalozno. Najmanje jedna četvrtina stanovništva se sa ovim ne može složiti jer se radi o historijskoj ličnosti koja je sačinila i u emanet ostavila budućim pokoljenjima genocidni program etničkog čišćenja ovog dijela balkanskog prostora od njenog starosjedelačkog stanovništva čije je jedini grijeh samo to što je prihvatilo Posljednju Božju Objavu i našlo spas i izlaz iz balkanskog mraka i neznanja. Ovo je zbog toga još jedan dokaz da crnogorska politička elita nije promijenila svoj politički kurs čiju smo zaslijepljenost mi Bošnjaci mnogo puta osjetili, a posljednji put tragično preživljavali u vrijeme Miloševićeve vladavine.
Stavom aktuelnog premijera i šefa vladajuće DPS da je evropski put Crne Gore njegoševski put, ova se partija otvoreno vraća na stari ideološki kolosijek devedesetih. Veći problem za demokratizaciju Crne Gore od toga je što među opozicijom ne postoji niti jedna partija koja pravi bilo kakav otklon od ovakve politike, pa se sa velikom sigurnošću može reći da DPS ovakvim ideološkim pozicioniranjem sigurno drži lidersku poziciju. Njegoš je postao onaj sami vrh crnogorskog političkog prostora na kojem ko pobode svoju zastavu, on njime i vlada. Đukanović je to vješto poput posljednjeg aduta iskoristio a opozicija nema hrabrosti da se tom „vrhu“ suprostavi te se promjena vlasti realno i ne može očekivati.
Ono što nas posebno zabrinjava je indiferentnost bošnjačkih političara u vlasti koji ili ćute ili posve neadekvatno reaguju na ovu društvenu pojavu koja je jasan znak da Crna Gora na ovaj način, novim savremenijim sredstvima ulazi u novi krug „istrage poturica“.
– Prije nešto više od godinu dana, potpisan je ugovor između reisa Rifata ef. Fejzića i premijera Igora Lukšića. Navodno se radi o ugovoru koji definiše uređenje odnosa od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori. Mnogi bošnjački intelektualci i aktivisti su osudili potpisivaje takvog ugovora, obrazlažući da se radi o ugovoru koji nikako nije u interesu Bošnjaka i generalno muslimana Crne Gore. Druga strana ga je pak nazvala historijskim. Kako Vi gledate na potpisivanje tog ugovora?
Ovim dokumentom je stavljena čvrsta brana eventualnog povratka Islamske zajednice u Crnoj Gori svom prirodnom ihodištu Rijasetu IZ BiH u Sarajevu, odakle se u periodu agresije na BiH ova IZ i izdvojila. Čini se da mu je to bila osnovna namjena. Ali nažalost to nije i jedina njegova mahana. Kada sam prvi put pročitao ovaj Ugovor, bio sam prosto zaprepašćen činjenicom da se neko usudio potpisati tako nešto u ime Islama i u ime Islamske zajednice.
Danas sam ubijeđen da se radi o jednom dokumentu koji će u budućnosti postati primjer kako se jednom narodu na krajnje problematičan način oduzimaju osnovna građanska i vjerska prava. Tim ugovorom se muslimanima u Crnoj Gori „daju“ prava koja su oni već imali, i to imali u znatno širem obimu, a za uzvrat im se nudi državna zaštita od njenih članova za koje će država bez upliva Islamske zajednice, procjenjivati njihovu podobnost i „spašavati“ tu istu islamsku zajednicu od njih.
Riječ je o jednom potpuno neustavnom dokumentu kojeg će Ustavni sud prosto morati oboriti čim bilo ko podnese ustavnu tužbu za njegovu neustavnost jer se država, odnosno Vlada, suprotno Ustavu Crne Gore, miješa u stvari Islamske zajednice koje po prirodnom pravu spadaju u njenu nadležnost, odnosno zadire u njenu ustavom definiranu autonomnost. Ustvari, što je još i strašnije, neustavnost ovog Ugovora je, čini se, namjerno i postavljena kako bi se isti oborio jednog dana kada „neko“ procijeni „pravi trenutak“ za to, čime će se ustavna pozicija Islamske zajednice, u Crnoj Gori potpuno zakomplicirati i obesmisliti.
Ovim dokumentom je drastično povrijeđen i sam Ustav Islamske zajednice u Crnoj Gori, ali u našim okolnostima kao da to i nije neki problem. Islamska zajednica u Crnoj Gori je zahvaljujući ovom dokumentu postala jedina vjerska organizacija u regionu, i najvjerovatnije mnogo šire, kojoj Vlada bira prvog čovjeka.
– Da se vratimo na pitanje Sandžaka. – Nedavno ste, na poziv Evropskih regija, bili član sandžačke delegacije koja je prisustvovala njihovoj Godišnjoj skupštini u Liježu. Možete li nas bliže upoznati sa značajnim detaljima sa tog skupa i značaja Vašeg učestvovanja na njemu? Da li je bilo riječi i o našoj prekograničnoj regiji, Sandžak?
Delegaciju je predvodio rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, Prof.Dr. Mevlud Dudić. Prisustvovali smo jednom za nas veoma interesantnom skupu i tom prilikom imali nekoliko značajnih susreta. Svakako da je za nas najvažnije što smo imali priliku susresti se sa predsjednikom Evropskih regija, godpodinom Lambercom, koji je obećao posjetiti Sandžak.
Delegacija regije Sandžak je bila posebno predstavljena na zajedničkoj svečanoj večeri, kada je gospodin Lamberc prisutnima kratko objasnio gdje se Sandžak tačno nalazi, ističući da je za njih prisustvo naše delegacije veoma važno kao što je važno i postojanje i uspostava ove regije.
– Zamolio bih Vas da za kraj ovog našeg razgovora, uputite poruku Bošnjacima u dijaspori, osobito onima koji su bili prisiljeni napustiti prostor Crne Gore, a kojih nažalost nije mali broj.
Bošnjaci su nakon jednog dugog perioda potpune dezorijentiranosti i ideološke usitnjenosti, uspjeli konačno formirati svoje nacionalne institucije pod jedinstvenim krovom koji se zove Svjetski bošnjački kongres (SBK) sa sjedištem u Sarajevu. Ova činjenica bi trebalo da dominira našom nacionalnom sviješću. Ništa se više nebi smjelo dešavati, naročito u našem političkom životu a da ne prođe ovaj jedinstveni nacionalni filter. Prosto, svako političko djelovanje i stranaka i političra, mora imati provjeru i potvrdu ispravnosti u krovnoj nacionalnoj instituciji koja se zove SBK bar u dijelu onih nacionalnih interesa ispod kojih se ne smije ići. Naša budućnost će zavisiti upravo od toga da li ćemo djelovati kao organizovan narod ili ćemo ostati razbijeni i ideološko-politički podređeni centrima moći jačih susjednih nam naroda, koji naravno sve čine da nas zadrže u takvom stanju potčinjenosti.
U tom smislu, moja poruka Bošnjacima u dijaspori jeste da nastoje da uoče ovaj napor ujedinjenja i koncentracije našeg svekolikog nacionalnog potencijala i stavljanja istog u službu naših nacionalnih interesa a ne interesa naroda koji su prema vjekovnom iskustvu pokazivali jasnu namjeru da ostvare svoje nacionalne ciljeve na štetu našeg bošnjačkog nacionalnog interesa.
Vrijeme pred nama je vrijeme izbora da li smo za evropske integracije ili neke druge, koji naginju prema pravoslavno-ruskim centrima. Čini se da pojedini režimi na Balkanu i dalje aktivno igraju na kartu nade propasti evropskog projekta, uporno se držeći ruskog kruga, bilo kroz otvaranje investicijama, bilo ideologijama sa tog interesnog područja. Naša domovina Bosna i Sandžak pripada evropskom civilizacijskom krugu, a kroz brojnu dijasporu već u drugoj ili trećoj generaciji aktivno daje doprinos i njenom kulturnom obogaćivanju našim kulturnim i vjerskim posebnostima.
IDENTITET.LU
