Luksemburg – Povodom obilježavanja prve godišnjice svog uspješnog rada i postojanja, Bošnjačka kulturna zajednica u Luksemburgu (BKZL) ustanovljava priznanje «Mulla Osman Hrastoder».
Priznanje će se dodjeljivati istaknutim pojedincima koji su svojim radom i zalaganjem doprijeneli afirmaciji bošnjačkih nacionalnih, vjerskih i kulturnih vrijednosti, te interesima Bošnjaka uopćeno. Želja nam je odati priznanje i izraziti duboku zahvalu korisnim i uspješnim članovima naše zajednice, posebno u njenom užem kontekstu, što znači da će se laureati birati prvenstveno, ali ne i obavezno, u okvirima bošnjačke zajednice u Luksemburgu.
Priznanje će se sastojati od plakete i zlatnog dukata, na čijem aversu će se nalaziti utisnut lik Mula Osmana Hrastodera sa još nekoliko manjih simboličnih detalja, dok će se s druge strane naći utisnut logo BKZ Luksemburga.
Iako je prvi dobitnik priznanja «Mulla Osman Hrastoder» već odabran, odlučili smo da za sada ne izlazimo u javnost s njegovim imenom, već ćemo sa tim pričekati do polovine mjeseca marta (16.), kada će se u Luksemburgu održati tradicionalni, 30. po redu Festival migracije, kulture i građanstva, u okviru kojeg će BKZ Luksemburg po ugledu na prethodnu godinu, upriličiti predivan susret, s vrlo bogatim programom, kako bi Bošnjaci bili dostojanstveno predstavljeni i na ovogodišnjem Festivalu. Cilj nam je da nagradu uručimo prilikom pomenutog susreta, u prisustvu visokih zvanica iz Bosne i Sandžaka, te mnogobrojnih Bošnjaka i Bošnjakinja iz Luksemburga i okolnih zemalja – a o pojedinostima manifestacije, tj. o programu i gostima ćemo vas detaljnije upoznati vrlo ubrzo.
Zbog čega priznanje nosi naziv «Mulla Osman Hrastoder»?
Na ovo pitanje ćemo najbolje odgovoriti ukoliko se prvo prisjetimo ko je u stvari bio Mula Osman Hrastoder.
Mulla Osman Hrastoder (1895 – 1946) je rodom iz Južnog Sandžaka, tačnije iz sela Radmance kod Petnjice. Alim i poliglota, koji je dao ogroman doprinos u spašavanju bošnjačkog stanovništva Gornjeg Bihora od četničke kame u toku Drugog svjetskog rata. Mulla Osman je čovjek koji je na vrijeme uvidio šta se sprema Bošnjacima u tom dijelu Sandžaka, te je bio organizator i vođa tamošnje Muslimanske milicije, zahvaljujući kojoj Gornji Bihor nije doživio sudbinu Šahovića (1924), Limske doline (1943) i mnogih drugih sratišta Bošnjaka. Pitanje je da li bi u Luksemburgu uopće i bilo u zadnjih 20 godina, azilanata iz Gornjeg Bihora, da nije bilo Osmana i njegove odbrane tog kraja? Svoje neprijateljstvo Mulla Osman nije izražavao samo protiv otvorenih koljača bošnjačkog naroda, tj. četnika, već i protiv partizana, tj. komunista, u kojima je Osman vidio prikrivene koljače bošnjačkog identiteta, tj. njihovih kulturnih i duhovnih vrijednosti. Ostala je poznata u narodu Mulla Osmanova izreka «I partizani i četnici su u toku rata na isti brus oštrili nož za Bošnjake». Vrijeme je pokazalo, a i dalje pokazuje, koliko je bio u pravu. Po okončanju rata, Mulla Osman je ubijen od strane UDBE, u zimu 1946. godine.
Zbog svega pomenutog i nepomenutog. Zbog Osmanovog znanja i prakse. Njegovog gaziluka i šehitluka. Njegove visoke svijesti i vizionarstva, želimo da očuvamo sjećanje na tog našeg bošnjačkog, sandžačkog mudžahida, i ponudimo ga kao model Bošnjacima i Bošnjakinjama koji dolaze, izvještava BKZ Luksemburg.
