Piše: Edin Tule
Kur’anski tretman melekske sumnje – u četiri precizna koraka tokom kojih se strani koja sumnjiči, u ovom slučaju čistim bezgrješnim melekima, daje do znanja da njihova lojalnost, poslušnost, veličanje autoriteta i njegovo besprijekorno poštivanje ne mogu biti ispred konkretne ekspertize makar ona dolazila od stručnjaka koji uopće ne pripadaju našoj vrsti – formula je za uspjeh svake forme ovosvjetskog međuljudskog organiziranja
Čovjek počinje vlastiti život sumnjama na koje traži odgovor. Sumnja, tj. nesigurnost koja nas tjera da o različitim pitanjima saznamo više, postaje glavnom polugom napretka tokom cijelog našeg misaonog razvoja, koji se nastavlja i na onom svijetu i to kroz oba rukavca vječnosti. Sumnjamo u to jesmo li dovoljno dobri ljudi, pa tu sumnju otklanjamo dobročinstvom više. Sumnjamo jesmo li dobri vjernici, pa tu sumnju otklanjamo javnim i tajnim društvenim konstruktivizmom, jer definicija dobrog vjernika podrazumijeva korisnost drugima. Sumnjamo jesmo li drugima pokazali ono poštivanje koje zaslužuju, pa pri rastanku tražimo da nam halale svoj hak, tj. da nam oproste našu nesavršenost u ophođenju. Ovakva sumnja usmjerena na kvalitet našeg djelovanja na svijet koji nas okružuje postaje našim najboljim saveznikom, kako u intrapersonalnoj komunikaciji (samoizgradnji) tako i u interpersonalnoj, jer djelujemo samokritički, realno, duboko promišljajući, pa smo majčinski pažljivi kad su u pitanju tanke niti međuljudskih odnosa iz kojih očekujemo ukusne plodove za sve.
No, ukoliko preskočimo prethodno opisano i damo prednost odašiljanju svojih sumnji prema bijelom makro i mikrosvijetu i prema svakom ko ne dijeli naše temeljne identitarne odrednice, vrlo brzo ćemo pod nogama osjetiti klimavo društveno tlo uzdrmano morem nepovjerenja i strahova, jer će nam svijet vratiti ono što smo mu odaslali. Formula za razvoj fašizma i diktatura glasi: 100 posto sigurnost u vlastitu pravičnost × sumnja na kvadrat u sve gdje nema nas.
Sumnja kao slatka anestezija
Kad duša oboli, sumnja u dobrotu drugog čovjeka postaje poput slatke anestezije koja nam olakšava podnošenje boli zbog vlastite korumpiranosti i/ili duševne hendikepiranosti. Čovjek koji je iznevjerio nekada proklamirane životne ideale i prodao dušu, žarko se želi probuditi u svijetu sebi sličnih. Takvima sumnja u drugog čovjeka nije samo emocija ili stav nego najvažniji univerzalni alat kojim se u vatri najšireg spektra neutemeljenih inkriminacija – verbaliziranih (diskvalifikacija ličnosti, izmiještanje iz religijskog kruga itd.) ili neverbalno odaslanih (sumnjičavo škiljenje, kolutanje očima uz cio spektar facijalnih ekspresija itd.) – individue i kolektivi oblikuju po vlastitoj obogaljenoj mjeri.
Poput strastvenih pijanista koji se izgube u klaviru ili nekom hobiju koji ih ispunjava, i strastveni tkalci mreže poluinformacija i dezinformacija potpuno uranjaju u razne mustre sumnje. Pitanje je ima li lijeka za ovu bolest i kako je tretirati u sredini u kojoj je bacanje sumnje udalj (u trku, iz mjesta, s ramena, iz čučnja itd.) – ali i bacanje sumnje u dubine našeg bića – pretvoreno u olimpijsku disciplinu masovnog učešća? Naravno da Kur’an kao najbolji vodič za izgradnju zdravog javnog prostora tretira ovaj fenomen propisima o obaveznosti argumentirane provjere svake informacije prije njenog javnog širenja uz nužnost uzimanja u obzir efekata odaslane informacije. Međutim, postoji samo jedan način da se neutralizira destabilizacija društva izazvana od profesionalnih bacača sumnje i njenih još profesionalnijih udarača u balkanskoj verziji bejzbola, gdje uzavrela lopta sumnje redovno završava u krilu raspamećene publike. A taj način jeste povećanje kvaliteta vlastitog djelovanja bez reflektiranja bilo kakvih kontrasumnji natrag.
Sumnja meleka
Gospodar Svjetova u Kur’anu tretira i naučni ili zdravorazumski skepticizam koji se rađa iz potrebe da otklonimo nejasnoće u pojavama ili rasvijetlimo različite zaključke koji se nameću iz neposrednih paralela. Zanimljivo je da su i čisti i bezgrješni meleki u Kur’anu izrazili jasnu sumnju glede projekta zvanog namjesništvo ljudske vrste na Zemlji i tražili objašnjenje od Stvoritelja pitanjem: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i kako Tebi dolikuje štujemo” (El-Bekare, 30), ističući u nastavku vlastitu superironost na polju vlastite lojalnosti, poslušnosti i poštovanja.
Način na koji Gospodar tretira ovu sumnju odaslanu u eter – ali i kontekstualizirano potpitanje “zašto ne mi?” – nudi smjernice za tretman zdravog početnog skepticizma, prirodnih sumnji i uznemirenog ljudskog srca usljed eventualnih loših ranijih iskustava u svakom mjestu i vremenu. Veličanstveni odgovor/tretman sumnje uslijedio je u četiri koraka:
1. “On reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate.’” (El-Bekare, 30)
Prvi dio odgovora nije sadržavao nikakvu otvorenu negaciju melekske tvrdnje, kritiku njihovog stava ili pak atak na njihove ličnosti zato što su se drznuli propitivati, nego je tretman ove sumnje otpočet isticanjem posjedovanja informacije više, tj. uvidom u širu sliku pojava i stvari. Suvereni Gospodar svjetova Koji, razumije se, u Svojoj apsolutnoj neovisnosti od stvorenja nikom ništa ne mora objašnjavati, ipak odmah iznosi tu informaciju više i provodi njenu kristalno jasno demonstraciju. Da to nije urađeno, zdrava bi sumnja “podivljala” i vrlo brzo mutirala u razne forme društvenog nervnog otrova.
2. “I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite mi nazive njihove, ako istinu govorite.’ ‘Hvaljen neka si’ – rekoše oni – ‘mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.’” (El-Bekare, 31-32)
Drugi dio ovog veličanstvenog odgovora/tretmana ogleda se u tome što su meleki nakon ekspeditivne i precizne javne anketne provjere prihvatili svoja dokazana spoznajna ograničenja. Klasični komentatori ističu da su svi meleki imali jednake šanse i dovoljno vremena da zadovolje Gospodareve upitnike i pokažu šta (ne)znaju. Nakon intelektualnog fijaska i nesposobnosti da precizno i ispravno imenuju predmete, apstraktne pojave i procese, naš otac Adem stupa na scenu demonstrirajući spremnost da uređuje/kultivira svijet pojmova u koji je spušten:
3. “O Ademe” – reče On – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” (El-Bekare, 33)
Gospodar u trećem koraku pomaže Ademu, a.s., da se u potpunosti oslobodi melekske sumnje jer su svjedočili Ademovoj izvanrednoj sposobnosti usvajanja novih znanja, tj. njegovom duhovno-intelektualnom rastu pomoću aktivnih misaonih procesa te im je dokazana Ademova, a.s., vrijednost više u odnosu na njih i razlog zbog kojeg on zaslužuje funkciju halife/namjesnika, tj. menadžera svih resursa ovog svijeta. Tek nakon ovog trećeg koraka Gospodar naređuje melekima da učine gestu javnog priznanja Ademove, a.s., posebnosti kroz sedzdu počasti, čime je realna sumnja uspokojena a konkretna ekspertiza nagrađena:
4. “A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše…” (El-Bekare, 34)
Nakon provedenog cijelog procesa u sva četiri koraka došlo je do zaslužene inauguracije čovjeka-menadžera u namjesnika, dok je meleku-kuriru jasno stavljeno do znanja gdje je njegovo mjesto na tržištu rada i zašto menadžer ima veća primanja od kurira. Napredna duštva svoj napredak upravo duguju praktičnom razumijevanju i primjeni prethodnog (kur’anskog) postulata. I obrnuto važi u potpunosti za nazadna društva.
On zna nas bolje od nas samih
Ovo su fantastične lekcije iz menadžmenta ljudsko-melekskih resursa iz kojih iščitavamo jasne smjernice za očuvanje čistoće našeg javnog prostora, ali i formule njegovog progresa. Na sumnje je neodgovorno odgovarati njihovim multicipliranjem i uzvraćanjem natrag jer to dovodi do dugoročne kontaminacije javnog prostora i sabotaže međuljudskih odnosa. Štaviše, ako nebeski mentalitet i bića od čistog svjetlosnog materijala nisu zaštićena od sumnji, posebice kad se radi o početku sasvim novog projekta, obavezni smo strpljivo otrpjeti sve sumnje u zraku, ne upadati u zamku kontrakritizerstva, nezrelo se iživljavati pomoću ataka na ličnosti, bolesno se skrivati iza inkriminirajućih insinuacija koje (auto)destruktivno odašiljemo u eter, teoretski izmještati neistomišljenike u neprijateljske religijsko-civilizacijske krugove, spočitavati izdajništvo i sl.
Gospodar nas u Kur’anu, u jednom drugom univerzalnom dijalogu koji se odvio između faraona i Musaa, a.s., uči da su inkriminirajuće insinuacije faraonski koncept eliminacije najboljeg ljudskog materijala – “I učinio si djelo svoje koje si učinio…” (Eš-Šu’ara, 19), i to pomoću sistema preciznog buđenja kolektivnih sumnji maglovitim formulacijma bez ijednog argumenta i kreiranja atmosfere za bacanje anateme i otpočinjanja lova na “vještice” po modelu trpanja kamenja u džepove prije bacanja u rijeku.
Odgovor melekima: “Ja znam ono što vi ne znate.” – ujedno je Gospodarev odgovor i nama ljudima na sve naše opravdane i neopravdane sumnje u sebe i ljude drukčije od nas. Allah, dž.š., nam poručuje da nas ipak poznaje bolje nego što mi znamo sebe i vjeruje u nas više nego što mi vjerujemo sebi i ljudskom faktoru općenito. Na nama je da se proaktivno pitamo šta je to što Uzvišeni Stvoritelj zna o nama a mi ne znamo, i jesu li naša vjera u Savršenog Stvoritelja i ljubav prema Njemu uopće vrijedni ukoliko posustamo u vjeri i ljubavi prema nesavršenom čovjeku i njegovoj (auto)korekciji?
Lekcija iz menadžmenta
Gospodar nas ovdje uči vrlo važnoj lekciji iz organizacijskog menadžmenta ističući da nečija (krvna ili ideološka) bliskost, neupitna (stranačka ili poslovna) lojalnost ili uhu ugodno veličanje našeg veličanstva ne smiju biti jednako tretirane na tržištu rada kao nezamjenjiva stručnost/ekspertiza makar nam ti ljudi ne bili bliski. U suprotnom, previđajući ovaj važan tretman, umjesto meritokratskog društva jednakih pravednih šansi u koje je utkana svaka stranica ispravno shvaćenog Kur’ana, dobijamo autodestruktivni društveno-politički koktel čiji su temelj(ac) nepotizam i bahata diktatura uz nekoliko dekorativnih listova Kur’ana/Biblije koje se poturaju pod nos sugestivnim masama.
Pažljiv posmatrač će – i u medijskoj prašumi unutar koje profesionalni balkanski tkalci halucinogenih poluinformacija i dezinformacija koji razapinju guste niti sumnje – prepoznati stepenice za uzdizanje iznad zakona društveno-političke džungle te oslobađati umove paralizirane ipak samo slabom paučinom sabotirajućih insinuacija u vječnoj igri prijestolja s kojih se instaliraju fabrike noćnih mora ili fabrike snova.
IDENTITET.LU
