Autor: Amra Selimović
Nedavno prijatelji bjesmo
ruku pod ruku idosmo.
Nedavno nerazdvojni bjesmo
jedno na drugo gledasmo.
Bjesmo.
Idosmo.
Gledasmo.
Prijatelju moj gdje si danas?
Ti, zaboravi mene.
Zar ne htjedosmo zajedno ići,
jedno drugom bliže prići?
O vjernosti bjesedismo,
od samoće strahovasmo.
Svatih, ti ode, produži dalje.
Moralo je tako, rekoh sebi,
znam da si mogao – ne bi.
Nastavijo si sam, okretao se nijesi,
Ahh, svi ti popisani grijesi.
A ja ?
Trčah,
trčah za tobom,
trčah za tobom dragi prijatelju,
trčah.
I ne izgubih nadu
da ćemo se ti i ja opet sresti,
ali razumjeh da se to neće ovdje,
na ovom svijetu desiti.
Ostadoše sjećanja ne tebe,
na leđa tvoja jača od planine,
leđa koja mi okrenu, kad se nadala nijesam
i tvoje ime koje “Vrijeme” bješe.
Davno prijatelji bjesmo
ruku pod ruku idosmo.
Davno nerazdvojni bjesmo
jedno na drugo gledasmo.
IDENTITET.LU
