Luksemburg, Rožaje, Plav – Krajem mjeseca novembra, Njegova ekselencija Vesko Garčević, ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa, posjetio je Luksemburg. U okviru svoje radne posjete, između ostalog je obišao i ZK „Bihor“, te se tom prilikom i obratio prisutnima. Dio obraćanja ambasadora Garčevića, koji je prenešen, tj. objavljen na oficijalnom sajtu Centra za iseljenike Crne Gore, izazvalo je naše nelagodu i čuđenje, te nalazimo za potrebu da reagiramo i podsjetimo na određene činjenice. Naime, upoznavajući prisutne članove ZK „Bihor“ sa sadržinom razgovora koji su vođeni sa zvaničnicima luksemburških vlasti, posebno naglašavajući problem povećanog broja državljana Crne Gore koji traže azil u Luksemburgu, Amasador je na kraju svog govora apelovao:
„…da se naši građani, koji prvenstveno dolaze iz krajeva odakle je većina naših iseljenika u Luksemburgu, ne ohrabruju da dolaze na ovakav način u ovu evropsku zemlju.“
Shodno tome da članovi Upravnog odbora BKZL imaju izravne kontakte s Ministarstvom vanjskih poslova u Luksemburgu i sa nadležnim servisima za prihvat izbjeglica, ali i iz ostvarenih kontakata sa istim tim izbjeglicama, odgovorno tvrdimo da niko od njih nije napustio svoju zemlju Crnu Goru iz turističkih pobuda, već uglavnom zbog socijalne defavorizovanosti čije su dugogodišnje žrtve, a koja je direktna posljedica nacionalne diskriminacije. Svakako da je Njegovoj ekselenciji vrlo dobro poznato da upravo Bošnjaci, zajedno sa Romima, sačinjavaju gotovo stopostotni procenat prijavljenih azilanata u Luksemburgu porijeklom iz Crne Gore.
Podsjećamo Ambasadora CG, Njegovu ekselenciju Garčevića, da članovi ZK „Bihor“, kojima se tom prilikom obraćao, i drugi mnogobrojni Bošnjaci iz Crne Gore, rasijani po evropskim i drugim državama, nisu nikakvi turisti, već upravo politički azilanti i izbjeglice koji su samo jednu ili dvije decenije ranije, napustili njihovu zemlju Crnu Goru pod još puno gorim uslovima. Svakako da je i tada kao i jednim dijelom danas glavni razlog bio diskriminacija na nacionalnoj osnovi propraćenasocijalnom defavorizovanošću, ali ništa manje i fizičke likvidacije, proganjanja i šikaniranja zbog njihove vjerske i nacionalne pripadnosti, te također zbog njihovih političkih uvjerenja.
Shodno tome, smatramo neprimjerenim apelovati na Bošnjake u Luksemburgu da utiču na svoje zemljake, Bošnjake iz Crne Gore, da ne dolaze tražiti sigurnost i zaštitu u Luksemburgu. Prvenstveno iz razloga, jer ključ kojim se rješava problem novog talasa azilanata iz Crne Gore, ne leži u rukama luksemburških Bošnjaka, već u rukama vlasti u Crnoj Gori koja se i nije značajno promijenila u zadnjih 20 godina, a koja uporno ne radi ništa kako bi se razlozi njihovog odlaska iz Crne Gore odklonili. A ujedno, bilo bi i više nego licemjerno ukoliko bi Bošnjaci u Luksemburgu uticali na svoje zemljake iz Crne Gore, da ne urade ono što su upravo oni, koju godinu ranije uradili, tj. zatražili međunarodnu zaštitu u Luksemburgu.
Svakako da izjavu Njegove ekselencije, gospodina Garčevića, uprkos svemu, ne smatramo zlonamjernom, ali ipak vrlo neopreznom, te izražavamo nadu da će se u budućnosti imati više osjećaja za potpuno uvažavanje činjenica kada je historijat bošnjačke imigracije, kako generalno tako i u Luksemburgu u pitanju, stoji u reagiranju Bošnjačke kulturne zajednice Luksemburga (BKZL) koje je potpisao predsjednik Faruk Ličina.
