Autor: Muhamed ĆEMAN
Teško je razuvjeriti pobornike teorije zavjere i izaći sa njima na kraj.
U kontekstu pandemije koronavirusom, na primjer, ukoliko se ubrzo pronađe efikasna vakcina protiv ove bolesti, takvi će reći da je sva ova euforija upravo imala za cilj obogatiti pojedince iz farmaceutske industrije. Ako se pak vakcina ne pronađe, reći će da je cilj svega rasteretiti penzioni fond sa smrću najstarijeg dijela populacije. Isto tako, to što su ovom bolešću pogođene i javne ličnosti – političari, fudbaleri i glumci, za njih predstavlja dokaz da se radi o smišljenoj reklami koja ima za cilj unijeti dodatni strah u naša srca. A da kojim slučajem među bolesnim nema javnih ličnosti, iskoristili bi kao dokaz da se radi o jasnoj nameštaljci, jer eto – među bolesnim nema poznatih.
Ti ljudi, pobornici teorije zavjere, vrlo često imaju kompromitovan tevhid, jer ne vjeruju da se određeni procesi na Zemlji dešavaju izvan kontrole čovjeka, te nemaju svijest da samo Stvoritelj ima potpunu kontrolu nad našim životima, našim okruženjem i našim sudbinama. Oni i dan-danas sumnjaju u smrt Arkana, Miloševića, Hitlera, Tita, Tupaka,…
Kada je pak o vjerničkoj populaciji riječ, svojeglavi su, tvrdoglavi i nemaju snage da se pokore kolektivnom idžtihadu stručnjaka, već preferiraju izolovane i zbunjujuće stavove, ugrožavajući tako ne samo svoje živote, već i živote svojih najdražih, te generalno svih ljudi iz svog okruženja. Takve osobe su prava opasnost za društvo u kriznim situacijama. I Sirija je tome dokaz. Na njih se ne može osloniti ni trenutka. Izvor su zaraza u svakom pogledu – akaidskih, pravnih, a evo vidimo i virusnih. – Sve ovisno o kontekstu u kojem se nalaze. Konzervativniji su nego li muslimani ikada u historiji, počev od prve generacije pa do danas. Sve shvataju tragično i svaku promjenu dočekuju na nož. U stanju su da pogaze sve ciljeve šerijata zbog jednog njihovog bukvalnog shvatanja. To su isti oni koji će kao mantru citirati poznate riječi velikog islamskog učenjaka, meni jednog od najdražih, Šejhul-islama Ibn Tejmije: „Šta mi može moj neprijatelj? Ako me protjera iz moje zemlje to mi je hidžra na Allahovom putu. Ako me ubije to mi je šehadet na Allahovom putu. Ako me zatvore to je moj itikaf i osamljivanje sa Gospodarom.“, ali nisu u stanju da u novonastaloj situaciji izvući iz ovih riječi konkretnu pouku i upute za akciju, pa da i u današnjem kontekstu borbe protiv koronevirusa između ostalog i kroz zatvorene džamije, kao što bi se Šejhul-islam adekvatno prilagodio protjerivanju, zatvoru ili pak okončanju života, ostati pozitivni i izvući najbolje u dunjalučkom i imanskom smislu kroz adekvatno prilagođavanje zarad veće koristi. – A sve navedeno nam je, nema sumnje, naređeno šerijatom na koji se pozivaju a koji uporno gaze i kompromituju.
Ne halalim ni jednom pojedincu koji zbog svoje samoglavosti, ne obazirući se na kolektivne stavove i upozorenja stručnjaka – medicinara i islamskih pravnika, bude uzrok da se zarazim ja, neki član moje porodice – nedaj Bože roditelji, ili neko od dragih prijatelja i poznanika. Ukoliko biram od dva zla, preferiram biti žrtva teorije zavjere nego li pak njen pobornik.
Kod pobornika teorija zavjere, osobito onim ostrašćenim među njima, strašno nastrada mentalno zdravlje, a o negativnim posljedicama njihovog djelovanja na društvo, da i ne govorimo. A bez mentalnog zdravlja nema ni vjere, kako već rekoše naši učeni – “Vjera će biti potpuna kod neke osobe tek kada joj i pamet bude potpuna”.