U čemu je razlika!?

U prirodi čovjeka jeste da pravi paralele, da upoređuje kako je bilo nekada a kako sada. Ova sklonost čovjeka došla je do izražaja posljednjih dana, kada sa čuđenjem slušamo i čitamo o nelogičnim promjenama, smjenama i “statularnim usaglašavanjima” unutar Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, konkretno njenog dijela Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.

Da li je to rušenje naslijeđa Muftije Muamera Zukorlića i zašto su tokom njegovog života stvari bile drugačije? U čemu je razlika?

Muftija Muamer Zukorlić je bio čovjek izvanredne inteligencije i učenosti, a bio je i vizionar. Plijenio je ljude i ulivao im povjerenje, i zbog toga znamo da su to vrijednosti koje su sa njim dijelili njegovi najbliži saradnici, oni koji su ga naslijedili u vođenju institucije IZ-a u Srbiji. Nije se moglo očekivati da će ga moći naslijediti u njegovim kapacitetima i vizionarstvu, niti se to od njih tražilo, niti im se na tome može prigovoriti.

Ono što je glavno naslijeđe Muftije Muamera Zukorlića jeste osjećaj za pravdom. To je ono u čemu vidimo razliku.

Muftija Muamer Zukorlić se borio za pravdu, pa mu je pravda čuvala leđa. Danas se pokušavaju izboriti za pravilnike i statute, nadajući se da će im to čuvati pozicije i leđa.

“Postoje dvije vrste autoriteta: autoritet po položaju i autoritet po kvalitetu. Onaj ko ima autoritet samo na osnovu položaja, gubi autoritet čim izgubi položaj. Onaj ko uživa autoritet na osnovu svojih kvaliteta – njegov ugled ne zavisi od položaja na kome se nalazi.” (Muftija Muamer ef. Zukorlić)

Ono po čemu pamtimo Muftiju Muamera Zukorlića jeste i zbog njegove borbe o očuvanju svijesti o Sandžaku i institucije Muftijstva Sandžačkog, kao posljednje službene, pravne primjene imena Sandžak.

Svaki pokušaj, makar i najmanjim gestom, o umanjenju značaja ove teritorije, imena ili institucije mora naići na osudu.

“Ime se ne ukida radi imena, već radi namjere ukidanja imenovanog. Kada hoćeš da ukineš nešto prvo mu ukineš ime… Prema tome, ukidanje imena je sa ciljem ukidanje svega što je značilo to ime. A to ime znači jednu teritoriju na kojoj mi živimo, koja se historijski zove Sandžak, i na kojoj su pretežno živjeli Bošnjaci, naravno i drugi građani. Namjera ukidanja Sandžaka je sa ciljem ukidanja te teritorije i sa ciljem ukidanja tog naroda.” (Muftija Muamer Zukorlić)

Zbog jasne razlike u narativu između ovih riječi i odluka koje su donijeli njegovi nasljednici narod reagira kako reagira, i kako treba reagirati. Izraz nezadovoljstva kojeg možemo čuti i pročitati je produkt namjere očuvanja onoga što je nastojao očuvati i Muftija Muamer Zukorlić.

Od nasljednika Muftije Muamera Zukorlića ne prihvatamo isprazna obećanja i deklarativne tvrdnje o očuvanju emaneta. Oni moraju djelovati na način da se ne ostavlja prostora za takve sumnje. A sumnjama je dato povoda.