Piše: Edin Tule
“Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.”
(El-En’am, 159)
“… od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 32-33)
Prethodna dva ajeta tretiraju problematiku fragmentacije kojoj pribjegavaju ljudi skloni privatiziranju općih resursa u ime, naravno, uskih ličnih interesa. U ova dva ajeta uočavamo strogu osudu takvog destruktivnog mentaliteta koji se u svojoj samoobmani usuđuje još i radovati zbog aktivnog učešća u procesima vjersko-političke fragmentacije. Klasični komentatori ističu da se ovi ajeti odnose prvenstveno na jevreje i kršćane koji su čisti monoteizam rasparčali na parčad jevrejstva i parčad kršćanstva/hrišćanstva, ali svakako i na druge koji usvoje ovakav mentalitet. Svi oni koji od cjelokupnosti čistog monoteizma odlome tek toliko da mogu napraviti privatnu interesnu firmu/brend uzrokujući daljnju fragmentaciju – obuhvaćeni su prethodnim ajetima.
Međutim, i svaka grupica muslimana koja od velikog dvorca islamskog monoteizma veliča samo onu odaju u kojoj trenutno boravi, prezrivo ignorirajući druge prebogate odaje zajedno s poslugom i specifičnim dekorom predstavljajući ih oronulim – nerazumno radosna što je baš u toj odaji, a ne u nekoj drugoj – pokreće proces fragmentacije cijelog dvorca ubrizgavajući nesigurnost i klaustrofobičnost u njegove hodnike i zidove. Pitanje je: kako zaustaviti taj pogubni proces fragmentacije čija je klica u selektivnom/proizvoljnom pristupu vjeri/životu i ne priznavanju drugima i drukčijima njihove bitnosti? Koja i kakva skupina će stati na put pogubnim fragmentacijama?
Socijalna geometrija
Muhammed, a.s., je rekao: “Podijelili su se židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset i tri skupine. Sedamdeset i dvije skupine će ući u vatru, dok će jedna ući u Džennet.” Upitali su ga: “O Allahov Poslaniče, ko su oni?” Odgovorio je: “Džemat!” (Ebu Davud)
Prethodni hadis je dokaz da je Muhammed, a.s., sa svojim savremenicima tematizirao različite dimenzije procesa fragmentacije koji nije zaobišao ni druge religijsko-civilizacijske krugove. Tu činjenicu Poslanik, a.s., koristi kao uvod u interaktivni razgovor sa svojim savremenicima naglašavajući da ih procesi fragmentacije neće zaobići. Štaviše, jasno je istakao najvećom upotrijebljenom brojkom u ovom slučaju da će u posljednjem vremenu koje pokriva njegovo, a.s., poslanstvo ti procesi biti još intenzivniji. Iako svaki Poslanikov, a.s., hadis – s obzirom na jezgrovitost i slojevitost – može biti predmetom više doktorskih disertacija, ne smijemo ispustiti iz vida činjenicu da nam ovaj hadis daje uvid u samo male fragmente Poslanikove, a.s., intelektualne radionice koji su došli do nas.
Poznavajući cjelokupnu intelektualnu raskoš tih moralnih gorostasa jasno je da je prašina zaborava prekrila desetke mudrih opaski, kristalno jasnih primjera, dodatnih pojašnjenja do kojih su došli uz pomoć ravnopravne diskusije koju je Poslanik, a.s., uvijek i na svakom mjestu znalački vodio, često koristeći različite matematičke vrijednosti ili NLP-slike da bi zaintrigirao ashabe da postavljaju pitanja. Muhammed, a.s., je volio koristiti broj 70 u nekoliko različitih životnih polja pri slikovitoj edukaciji ashaba: da istakne maksimum obećanog užitka (hadis o 72 hurije), važnost repeticije autosugestivnih poruka (hadisi o zikru), ili da eliminira olahko osuđivanje među ljudima i “skakanje” do zaključaka (hadis o traženju više od 70 isprika za drugog) itd.
Spominjanjem izuzetno velike brojke (73 skupine) u kontekstu različitih grupa koje treba imenovati (eksperimenta radi, pokušajte nabrojati više od 70 primjeraka bilo čega; životinja ili biljaka, naprimjer), ali i pedagoškim spominjanjem bolne vatre istaknuta je sva pogubnost procesa fragmentacije koji poput virusa teži epidemijskim razmjerama. Ajeti s početka kao i ovaj hadis, koristeći jasne elemente neurolingvističkog programiranja, zapravo potenciraju i podstiču nezamjenjivo zajedništvo na kojem se mora proaktivno maratonski raditi. Naravno da spašena skupina nije nijedna pojedinačna skupina unutar spomenute 73 (naprimjer 13. ili 38. ili 64. ili imaginarna stotinu šesnaesta) ukoliko se ne ponaša potpuno drukčije u odnosu na ostale sedamdeset i dvije (zašto 72 hurijska kruga niko ne vidi problematičnim?). Drukčije ponašanje znači drukčiji pristup realnom životu, a to u ovom slučaju podrazumijeva razmišljanje i djelovanje integracijski, analitički i širokogrudno tragajući za zdravim tkivom unutar svih postojećih skupina u maratonskoj misiji iscjeljenja.
Ovdje je izuzetno indikativan Poslanikov, a.s., odgovor na potpitanje ashaba: “Ko je ta skupina?”, a koji nudi kriterij na osnovu kojeg prepoznajemo zdravo tkivo unutar svakog kruga/skupine. Odgovorio je jednom riječju: “Džemat!” (u drugoj slabijoj predaji “…ono na čemu smo ja i moji ashabi…”), a jedno od Allahovih imena je “El-Džami’” (bos. Sakupljač/Okupljač, eng. Gatherer – da li zapadnoevropska i američka društva bolje razumiju ovo Allahovo ime od muslimanskih društava?).
Skupina koja će stati na put pogubnim vjersko-političkim fragmentacijama je skupina koja će okupljati najbolje ljudske resurse (najbolje glede morala i konkretnih ekspertiza) bez obzira na to kojoj sekundarnoj (vjersko-političkoj) skupini/partiji pripadali. Takve nikad ne smije preplaviti osjećaj radosti/zadovoljstva, a kamoli bolesnog likovanja, samo zato što su unutar jedne skupine/stranke (ma koliko ona u određenim fazama, unutar svojih uskih granica, uspješna bila), nego uvijek moraju njegovati osjećaj nezadovoljstva, iskrenog žala i samokritičnog propitivanja kad su u pitanju integracijski promašaji na nivou cijelog naroda/društva.
Gubitničke skupine na oba svijeta koje opisuje Poslanik, a.s., u ovom hadisu, ustvari su one koje djeluju dezintegracijski na šire društvo (suprotno ranije citiranom Allahovom imenu), zumirajući isključivo bolesni dio tkiva unutar različitih krugova/skupina, pa makar on bio neznatan, često predlažući amputaciju cijele ruke zbog površne dermatološke infekcije jednog prsta i bez krajnje primisli o protetičkim rješenjima. Minutaža koja se posvećuje uočenom dobru unutar drugih muslimanskih skupina mjeri se milisekundama, dok se o uočenom ‘zlu’ u susjednim nam krugovima strastveno i neodgovorno priča decenijama, a što je najbolji recept za pretvaranje potencijalnog prijatelja u otvorenog neprijatelja.
O, ne znam ni ja otkud, iščeprkanim doktrinarnim zabludama Ibn Sine pišu se knjige, dok se o mnogim naučnim poljima koje je ovaj naš naučnik maestralno pokrio – na neskriveno oduševljenje i drugih religijsko-civilizacijskih krugova do današnjeg dana – čvrsto zatvaraju oba oka. O, ponovno iščeprkanim, kufrovima Dželaludina Rumija drže se predavanja koja graniče s perverznim naslađivanjem, valjda zbog slobode da našeg velikana svjetske duhovne poetike mogu – bez ovosvjetske kazne – verbalno izbaciti iz islamskog civilizacijskog kruga.
Tim nasrtanjem na razne neumorne radnike unutar različitih stilova i škola mišljenja unutar islama provociraju se slični kontraodgovori iz javno prozvanih krugova/skupina, a to znači raslojavanje zajedničke snage putem procesa fragmentacije koji vode novom udaljavanju krugova/skupina jednih od drugih. Ispravan pristup bio bi da se o dobro urađenim projektima unutar drugih skupina/stranaka priča natenane, isrcpno, neumorno, s oduševljenjem, tajno, javno, komplementirajuće, bratski, a da se o uočenom “zlu” priča u milisekundama i djeluje iscjeliteljski.
Na ovaj način opisani krugovi približavaju se jedan drugom, povećavaju se njihove dodirne tačke, unapređuju mišljenja i djela, dok geometrijski gledano, maksimalnim povećanjem dodirnih tačaka među krugovima, svih 73 mala kruga pretvaraju se u jedan zajednički veliki krug, čime se uspješno zaustavlja daljnji proces fragmentacije i postiže funkcionalan “džemat” bez gubitka konstruktivnog, ali i neophodnog diverziteta.
Omča ili halka
Danas, u mjesecu februaru 2014. godine živimo jedan ključni trenutak u kojem svi “opinion leaderi” tj. predvodnici procesa mišljenja unutar najrazličitijih skupina/krugova moraju plasirati nov sistem razmišljanja među svojim istomišljenicima. U suprotnom, ukoliko nastave (auto)destruktivno njegovati iracionalnu radost zbog (samo)izolacije u odnosu na megadobro koje diše i radi u svakom našem krugu te nastave vještački oživljavati neutemeljeno zadovoljstvo umišljenim savršenstvom vlastitog intimnog kruga, Gospodar će učiniti da se dezintegriraju njihove ličnosti/porodice, a time se i njihov krug pretvara u sitne mjehuriće morske pjene (mnogo dezintegriranih mjehurića/krugova).
To je bolno i tragično na toliko nivoa, ali i potpuno zasluženo, jer oni koji ustrajavaju na međumuslimanskim tenzijama rade to pod izgovorom očuvanja čiste vjere/tradicije, dok je istina da nisu u stanju biti konstruktivni i kompetitivni na slobodnom tržištu rada zato što se u međumuslimanskim sukobima jedino dobro snalaze.
Svi generalni ciljevi šerijata (el-meqasid) kao i pojedinačni propisi/ajeti forsiraju očuvanje i unapređenje kolektivnih prirodnih i ljudskih resursa što je nemoguće bez zrele integracijske svijesti i to je upravo ono na čemu su Muhammed, a.s., i njegovi ashabi insistirali. Sve u Allahovoj prirodi upućuje na diverzitet i originalnost raznih konstruktivnih formi života (dvije pahulje snijega nisu stvorene identične, a Eskimi su do danas uspjeli imenovati samo 60 vrsta snijega).
U stanju radikalne isključivosti i negacije prava na različitost, čast, krv i imetak drugog muslimana jezicima se blate, a pitanje je vremena kad će se proglasiti dozvoljenim. Ono što je prethodilo međumuslimanskom masakru u Siriji jeste dugogodišnji verbalni masakr pomoću potvora, gađanja strelicama sumnje, negiranjem časnih namjera i kanibalskim vatrenim jezicima koji kidišu na meso malo drukčijih muslimana iz manje poznatih krugova.
Primijeniti Allahov ajet: “Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!” (Ali Imran, 103) – nemoguće je ukoliko “opinion leaderi” tajno i javno govore kako se to uže proteže samo kroz njihov krug (a u drugim krugovima je to silikonska kanafa). Ukoliko zbog kratkovidnosti i uskogrudnosti glavnih (vjersko-političkih) autoriteta unutar različitih muslimanskih skupina, mase steknu dojam da je Allahovo uže prekratko i/ili da je oko istog stiska, gužva i nedovoljno prostora za disanje i zdrav razvoj (zbog nepotizma i jednosmjerne komunikacije ili klaustrofobije koju oko sebe šire posesivne osobe, koje vole islam na način na koji nesiguran muškarac voli ženu naprimjer), direktno su odgovorni za udaljavanje masa od islama.
S obzirom na to da, po nezvaničnim statistikama, u Bosni i Hercegovini svega tri posto muslimana dolazi u džamije, znači li to da Allahovo uže vide dugim svega tri centimetra? Da li je minimalna dužina Allahovog užeta 12.756 km? Zašto je bh. političko uže tako mazohistički iscjepkano na više od 200 dijelova/stranaka?
IDENTITET.LU
