Piše: Mithad R. Ćeman
Vi u njima imate divan uzor
Kada je drugi vladar muslimana Omer, radijallahu anhu, bio na samrtničkoj postelji odlučio je da odredi šestericu najistaknutijih ljudi svoje generacije kako bi među sobom dogovorili pitanje političkog nasljednika. To su bili: Osman b. Affan, Alija b. Ebi Talib, Ez-Zubejr b. El-Avvam, Talha b. Ubejdullah, Abdu-r-Rahman b. Avf i S‘ad b. Ebi Vekkas, radijallahu anhum.
Razgovori i analize ove šestorke dovele su da Ez-Zubejr b. El-Avvam odustane u korist Alije, S‘ad b. Ebi Vekkas u korist Abu-r-Rahmana b. Avfa i Talha b. Ubejdullah u korist Osmana b. Affana.
Abdu-r-Rahman b. Avf se obratio Osmanu i Aliji, radijallahu anhum, i tražio da jedan od njih dvojice prizna onog drugog, ali pošto su obojica ćutala onda je uzeo obavezu na sebe da odredi sljedećeg halifu (muslimanskog vođu) na šta su pristali.
Jedan od muslimanskih autoriteta i historičara Ibn Kesir, rahimehullah, u svojoj knjizi El-Bidaje ve-n-nihaje opisao je stanje Abdu-r-Rahmana b. Avfa, radijallahu anhu, u tim danima. Intenzivno je vodio razgovore sa muslimanima svih staleža, svih uzrasta, domicilnim i posjetiocima, javno i tajno a sve radi analize i provjere raspoloženja među ljudima.
Prenosi se da je Abdu-r-Rahman nasamo upitao Osmana za mišljenje pa je on preporučio Aliju, a kada se obratio Aliji preporučio je Osmana.
Da li imamo pravo na fair play?
U našem slučaju iluzorno je tražiti ovakvo poštovanje i uvažavanje među kandidatima, ali da li smo u mogućnosti barem ne iznositi laži, potvore i suzdržati se od niskih udaraca? Da li je utopijski tražiti od političkih kandidata da nam izlože svoj plan i program, da nam ponude rješenja i moguće scenarije za izlazak iz krize a da se ne bave protukandidatima?
Nažalost, trenutačna politička retorika dovodi do jakih i veoma opasnih podjela u narodu koje rezultiraju dubokim ukorjenjavanjem mržnje prema političkim neistomišljenicima. Krivci se traže u najbližim ljudima i najbližim politikama, a nikako u din dušmanima koji mirno i sigurno rade na devastiranju države i pozivaju na nove podjele i referendume. Mi, narod, glasačko tijelo dozvolili smo da se zamajemo jedni drugima a da zaboravimo šta je to što je ugrožavalo naš biološki opstanak prije nepune dvije decenije.
Razni komentari na društvenim mrežama su isključivi, uvrjedljivi, puni mržnje i netrpeljivosti. Na taj način nestaje racionalnog pogleda i analize već se sve vraća na emocije što dovodi do sve jače polarizacije u društvu. Nedostatak racia a jako prisustvo emocija ne donosi nikakvo dobro. Kakvo dobro može donijeti manjak znanja, a višak samopouzdanja!?
Može li se pamet poslati u penziju?
Zapitam se zašto bi nečija kandidatura mogla da izaziva ovoliko rasprava i reagiranja? Zašto jedan čovjek može toliko da smeta? Da li je realno očekivati da se akademski radnik ikada penzioniše?
Kada se približavao istek mandata reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića određeni politički faktori u Bošnjaka bili su veoma posvećeni da ne dođe do promjene ustava IZ-a kojim bi se ovom čovjeku dala prilika da se ponovno kandidira, tj. da mu se produži još jedan mandat. Hvala Bogu, dr. Mustafa ef. Cerić dostojanstveno je završio svoj mandat i predao vlast vjerskog vođe svom nasljedniku mr. Huseinu ef. Kavazoviću.
Dr. Mustafa Cerić uzimajući u obzir svoje mogućnosti i vjerujući savjetima dobronamjernika kreće u osnivanje SBK-a i mnogih drugih nacionalnih institucija i projekata. To je na posljetku odluka o kojoj historija, u zavisnosti od rezultata, tek treba suditi. Međutim, zanimljiv je odnos političkih faktora u Bošnjaka prema svemu tome. Opet su se digli da to ospore, omalovaže i osude na propast. Ta stvar, po nekima, nije smjela zaživjeti ni kao ideja a kamoli kao stvarnost.
U tom periodu je interesantan i odnos Islamske zajednice, za koju je sve očiglednije da je talac nekih političkih stranaka, pravit ćemo se da ne znamo kojih i koristimo množinu da budemo diskretni.
Kada je bilo otvaranje novih prostorija Gazijine biblioteke, čija izgradnja je pokrenuta za vrijeme prijašnjeg reisa dr. Mustafe ef. Cerića, novoj postavci IZ-a nikako nije odgovaralo da se tom čovjeku, koji je pojedinačno među najzaslužnijim za ostvarenje ovog bitnog projekta, da prostora na tom događaju.
Odmah po predaji funkcije reisa Mustafa ef. Cerić se našao na marginama vjerskih događaja bez i jednog javnog, a bojim se i tajnog, susreta sa svojim nasljednikom. Licemjerno je onda izjava mr. Huseina ef. Kavazovića koji komentarišući kandidaturu dr. Cerića za mjesto bošnjačkog člana predsjedništva kaže da na taj način gubi pravo na vjerski angažman – kao da nije očigledno da mu je to pravo već oduzeto.
Pitam se da li politička, vjerska i kulturna garnitura našeg društva smatra da može nekoga izbrisati sa polja djelovanja? Nije nam odgovaralo produženje mandata reisa, nije nam odgovaralo da se pokrenu nacionalne institucije kojih smo potrebni, sabotiramo, kritikujemo i osuđujemo na propast inicijative prije njihovih početaka a onda se dobro uznemirimo kada se krene u nova polja djelovanja.
Da li stvarno mislimo da Mustafu Cerića možemo udaljiti iz javnog života i djelovanja u našem društvu!?
IDENTITET.LU
