Piše: Muhamed Ćeman
Veliko vojvodstvo Luksemburg je država koja se graniči sa Francuskom, Belgijom i Njemačkom. Po državnom uređenju je parlamentarna monarhija. Kao druga najmanja zemlja Evropske unije, njegova površina iznosi samo 2586 km2. Kao što je Sandžak opstao kao teritorijalna oblast, uprkos činjenici da je posljednji preostali od nekada mnogobrojnih turskih sandžaka, tako je i Luksemburg danas posljednje veliko vojvodstvo na svijetu. Trenutno je u Luksemburgu nastanjeno oko pola miliona stanovnika (500.000), od kojih su 40% stranci. Zanimljiv je podatak koji ukazuje da u Luksemburgu žive pripadnici oko 160 različitih nacionalnosti, od oko 190 postojećih u svijetu. Među njima, najviše je Portugalaca, kojih je zvanično oko 80.000. Također je prisutan veliki broj Italijana, Nijemaca, Francuza, Belgijanaca… i naravno Bošnjaka.
Pozitivni trendovi za Bošnjake
Prvi Bošnjaci, uglavnom radnici građevinci, počeli su pristizati u Luksemburg 70-ih godina prošlog vijeka. Raspad Jugoslavije, te nagovještaji agresije na Bosnu i Hercegovinu, uzrokovali su da nemali broj tamošnjih Bošnjaka, ponajviše sa prostora Zavidovića i Kalesije, nađu sigurnost i zaštitu u Luksemburgu. Istovremeno, uslijed raznoraznih represija sprovođenih nad Bošnjacima Srbije i Crne Gore, te Kosova, nastavilo se njihovo raseljavanje, od kojih je nemali broj utočište nalazio u Luksemburgu. Krajem 90-ih i ratom na Kosovu, također je zabilježen veći talas imigracije Bošnjaka u Veliko vojvodstvo. Po riječima Faiza Softića, poznatog bošnjačkog pisca i pjesnika, koji je također nastanjen u ovoj zemlji, a čija zadnja knjiga-monografija, koja je trenutno u štampi, nosi upravo naslov Bošnjaci u Luksemburgu, tvrdi da broj Bošnjaka u Luksemburgu prelazi brojku od 12.000. Nažalost, oficijelnih podataka, kada je broj Bošnjaka u Luksemburgu u pitanju, još nema. Koristeći se blagodatima slobodnog društva, Bošnjaci u Luksemburgu se mogu pohvaliti da su se vrlo dobro snašli u novoj sredini. Među njima je veliki broj uspješnih biznismena, ugostitelja, poštenih radnika i marljivih studenata. Odlično su integrirani i trude se da budu korisni članovi luksemburškog društva. Zakon o dvojnom državljanstvu, koji je nedavno stupio na snagu, učinio je da nemali broj Bošnjaka, posebno omladine, zatraži i dobije i luksemburško državljanstvo. Od samog početka njihovog boravka u Luksemburgu pokušavaju da usvoje pozitivne trendove sa kojima se susreću, ali pritom žele da očuvaju svoje vjersko-kulturološke vrijednosti. Kako bi u tome uspjeli, blagovremeno su uvidjeli da je potrebno da se kvalitetno organiziraju.
Džemati
Kao što je to slučaj u matici Bosni, Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, te u drugim zemljama u kojima borave, Bošnjake u Luksemburgu je najjače okupila džamija. Trenutno su aktivni u sedam džemata. Bosanski jezik, tokom džumanske hutbe i drugih aktivnosti, zastupljen je u šest od postojećih sedam džamija. Odnedavno, želja i napori ovdašnjih muslimana, od kojih 70% čine upravo Bošnjaci, rezultirali su formiranjem njihovog jedinstvenog predstavničkog tijela – Šure. Na čelu Šure se također nalazi Bošnjak – Sabahudin Selimović. Njihov rad je trenutno najviše usmjeren na pregovore sa državom, kako bi se proces konvencioniranja islama u Luksemburgu što prije uspješno priveo kraju. Pored stalnih imama, u džematima vrlo često gostuju predavači iz Bosne i Sandžaka, a kako vrijeme prolazi, aktivnosti svih džemata dobijaju na raznovrsnosti, kreativnosti i kvalitetu.
Asocijacije i udruženja
U Luksemburgu je također prisutno asocijativno organiziranje Bošnjaka. U zadnjih 40 godina formirano je preko 25 bošnjačkih udruženja, od kojih nemali broj onih sa humanitarnim predznakom, ne bi li se na taj način barem donekle poboljšalo nezavidno socijalno stanje njihovih sunarodnika u Bosni, Sandžaku i Kosovu. U zadnjem periodu, svojim aktivnostima se posebno izdvajaju omladinsko udruženje Unija mladih aktivista – UMA, čije djelovanje je usmjereno na okupljanju bošnjačke omladine sa ciljem međusobnog upoznavanja, podsticanja obrazovanja i zajedničkog rada na humanitarnom, sportskom, medijskom i društvenom planu uopćeno. Također, jedno od udruženja koje se može pohvaliti uspješnim aktivnostima je i Bošnjačko-demokratski Fond – BD FOND, koji se posebno ističe stipendiranjem nekoliko uzornih studenata na prostoru Sandžaka. Pored njih, i udruženje Bihor pokazuje zavidan nivo organiziranosti, a posebno im se može čestitati na pokretanju istoimenog časopisa, koji iz broja u broj znatno dobija na kvalitetu. Pored revije „Bihor“, nedavno je u Luksemburgu predstavljen i prvi broj magazina „Diwan“, koji izlazi na bosanskom, njemačkom i francuskom jeziku.
Odbor za obilježavanje 11-og jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici
Ovom prilikom bih posebno želio da istaknem postojanje i rad tijela unutar kojeg je aktivno preko 15 bošnjačkih udruženja. Radi se o Odboru za obilježavanje 11-og jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Evo već uzastopno tri godine kako u mjesecu julu pomenuti odbor uspješno organizira impozantan komemorativni skup povodom 11-og jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Trenutno, dužnost predsjednika Odbora obnaša Mugdin Halilović, ugledni Bošnjak rodom iz Kalesije. Na komemoraciji se okupi i po 500 Bošnjaka, ali i pripadnika drugih nacionalnosti, među kojima i neki ugledni luksemburški zvaničnici. Ono našta će Odbor za obilježavanje 11-og jula obratiti posebnu pažnju u budućnosti je zalaganje kako bi Luksemburški parlament što prije usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Sportski angažman
Bošnjaci u Luksemburgu se svakim danom sve više dokazuju i na polju sporta. Bilo da se radi o fudbalu, košarci, rukometu, šahu, ili pak o borilačkih sportovima – oni pokazuju odlične rezultate. Kao ilustraciju, nije li dovoljno pomenuti da je sjajni fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine, Miralem Pjanić, još kao malehni dječak svoje prve golove postigao upravo u Luksemburgu. Također, značajno je istaći i drugoligaški fudbalski klub Flaxweiler Beyren – Sandžak, na čijem čelu se nalaze Bošnjaci. I ne samo u upravi kluba, već su i igrači porijeklom Bošnjaci. Velika podrška kluba je uspješni biznismen Mersad Dragolovčanin, koji uživa veliko poštovanje među Bošnjacima u Luksemburgu, prvenstveno zbog njegovog angažmana u jednom od lokalnih džemata, te zbog ulaganja nemalih finansijskih sredstava u vakufe i druge projekte koji su u interesu Bošnjaka i muslimana općenito, a posebice na teritoriji Sandžaka.
Kulturni angažman
Među Bošnjacima u Luksemburgu aktivan je i značajan broj neafirmiranih, ali i afirmiranih pisaca, pjesnika i likovnih umjetnika. Već na početku ovog priloga pomenuo sam pisca i pjesnika Faiza Softića. Zatim, etnolog, ali i pjesnik Sulejman Aličković, te Selva Šabotić Ramčilović, Sead Ramdedović, Indira Mehić i mnogi drugi kreativni pojedinci, koji će, siguran sam, u narednom periodu zablistati u punom sjaju. Pored spisateljsko-likovnih stvaraoca, želio bih istaći i amaterski filmski angažman Jasmina Mulahusića, čiji kratkometražni filmovi sa poučnim porukama zavređuju svaku pažnju. Mulahusić već neko vrijeme radi i na realizaciji svoj prvog dugometražnog igranog filma. Dotični film pod nazivom Vjeronauka uskoro će biti premijerno prikazan u Luksemburgu, u organizaciji i pod pokroviteljstvom Bošnjačke kulturne zajednice u Luksemburgu.
Zaključak
Organiziranost Bošnjaka u Luksemburgu je na sve zavidnijem i boljem nivou. Oni su aktivni akteri dinamičnog luksemburškog društva i svakodnevno doprinose njegovim interkulturalnim procesima. Bošnjaci u Luksemburgu, među kojima je i sve više politički aktivnih pojedinaca, moraju biti svjesni svoje odgovornosti i obaveze koju imaju prema mjestu njihovog porijekla, bilo da se radi o Bosni, Sandžaku, ili pak Kosovu i Makedoniji, te biti najbolji ambasadori i lobisti sa ciljem ostvarivanja interesa naše matice Bosne, ali i ponosnog Sandžaka i tamošnjeg napaćenog bošnjačkog naroda. Nedavno formiranje Bošnjačke kulturne zajednice u Luksemburgu od strane relativno mladih ljudi, divan je pokazatelj da su već u značajnoj mjeri Bošnjaci u Luksemburgu svjesni mjesta i vremena, kao i njihove uzvišene uloge u njima.
